Borislav Tadić, uspješni Banjalučanin u Njemačkoj: Nikad se neću odreći pasoša moje BiH!

Borislav Tadić se prije 37 godina rodio u Banjoj Luci i tu je živio do njegove 21. godine života.

U rodnom gradu je završio gimnaziju, prvu godinu studija Elektrotehnike, potom nastavio studij razvoja softera i elektronike u Austriji. U toj državi je radio na nekoliko instituta i kompanija, da bi potom karijeru nastavio u Švajcarskoj tačnije u Cirihu gdje je ostao dvije i po godine, i radio kao strateški konsultant.

A, poslije toga karijeru i život je nastavio u Njemačkoj u gradu Bonu gdje i danas živi i radi. U Bonu je karijeru nastavio unutar njemačkog Telekoma i te grupacije.

Zbog karijera u Telekomu jedno vrijeme je  radio i živio u Johanesburgu kao i u San Francisku u Kaliforniji.

Danas je u upravi Deutsche Telekoma, podpredsjednik za digitalnu transformaciju i štab i jedan dio je uprave samo njemačkog Telekoma.

-Telekom ima 220.000 zaposlenih, a mi nastojimo da unutar kompanije formiramo timove u tom takzvanom agilnom načinu rada sa takozvanim odredima, poglavljima po takozvanoj modernoj terminologiji. S tim pokušavamo da se odvojimo od toga da se važnost člana, važnost direktora mjeri po tome koliko ima ljudi, koliko ima odjela. Lično sam preko 250 ljudi vodio u različitim projektima koje mi radimo na strateškom nivou, ali svi ti ljudi su tako organizovani, odjeljeni različitim organizacionim formama. A, kada postoji potreba sve ih okupimo,završimo projekat, postignemo rezultat i nakon toga vratimo ljude u liniju njihovog djelovanja – rekao nam je na početku razgovora ovaj uspješni Bosanac.

Da li ste kao stranac, kao Bosanac imali problema da dođete na jednu tako visoku poziciju u jednom tako velikoj i moćnoj firmi?

-Ja to ne bi nazvao problemom, ali je činjenica da nismo svi počeli od jedne ili iste startne tačke. Nisam samo na sebe ponosan, već na dosta mladih Bosanaca i Hercegovaca koji nisu svoje karijere u velikim svjetskim firmama započeli sa završenim prestižnim svjetskim fakultetima, uvijek kao stranac krećete sa jedne startne pozicije koja je u minusu,pa ja samim tim i postignuti uspjeh veoma zavidan. Niko me nije zaustavljao u mom napredovanju,ali moja upornost, znanje i sam odnos prema poslu me doveo do toga gdje sam danas.

 S kojim pasošem ste došli do Vašeg poslovnog uspjeha?

-Sa pasošem moje domovine BiH. Još uvijek ga imam, mada već godinama imam pravo da uzmem njemačko državljanstvo, ali to mi za sada ne pada napamet. Možda bi bilo bolje da imam pasoš neke evropske zemlje, jer ponekad zbog viza uspori moj rad. Ja sam inače kako poslovno tako i privatno stravstveni putnik, obišao sam više od 70 zemalja svijeta, a veoma je interesantno doći u jednu zemlju ,a u kojoj još nikada niko nije bio iz BiH,pa onda ljudi gledaju u njega, neki misle da je američki pasoš. Bilo je zaista smiješnih i zanimljivih situacija. Na jednom aerodromu više od trideset zaposlenika je željelo da mi vidi pasoš.

Boris nam je otkrio da se druži i sa našim ljudima, a s obzirom na to da trenutno radi na doktoratu, i tu je sreo Bosance i Hercegovce. U Banju Luku ide tri do četiri puta godišnje, pa se i tu druži sa prijateljima iz djetinjstva. A, za Banja Luku ga vežu i roditelji.

Kada Vas pitaju da li ste iz BiH ili Republike Srpske koji je Vaš odgovor?

-Uvijek kažem da sam iz Banje Luke, pa neka svako sebi da odgovor na to odakle sam. Kao što rekoh imam pasoš BiH. Još bi dodao, da je lijepo vidjeti kada odem u kancelariju mog šefa, dakle glavnog u njemačkom Telekomu i koji je ljubitelj umjetnina,pa tamo vidim dosta tih umjetnina iz BiH. Osjećam se jako ponosno i to je ujedno jedna velika reklama za BiH. I tim činom se motivišu ljudi, stranci, da dođu u našu zemlju i upoznaju njene ljepote.

Da li od silnih poslovnih obaveza imate vremena i za privatni život?

-I taj dio mog života je veoma popunjen. Aktivno se bavim sportom,a sa druge strane nastojim da kulturna komponenta mog života ne zaostaje,pa sam često i u pozorištu, operi… Jako je malo vremen koje ostaje za mene, ali se trudim da ga popunim na najbolji mogući način. Sa vremenom veoma pažljivo upravljam.

Bato Šišić