Elvira Rahić ekskluzivno otkriva: Zašto je propao duet sa Merlinom, ide li na estetsku operaciju, kada će održati solistički koncert

U njenoj dugogodišnjoj karijeri dosta je pjesma-hitova po kojima će ostati upamćena. Ipak, neki pjevači, baš poput Elvire Rahić, imaju tu sreću da im se svako par godina „dogodi“ novi hit, a tako je upravo sa njenom posljednjom pjesmo „Orkani“ kojom je orkanski napravila dar-mar na regionalnoj sceni.

Na naše prvo pitanje da i nakon dugogodišnje karije još uvijek „opasno“, atraktivno izgleda, Elvira nam je kroz smijeh odgovorila:

-Ma, kakvi opasno, šta je danas uopšte opasno. Naša svakodnevnica je opasna, a iskreno govoreći ja sam ta neka tiha voda, koja sve stihijski, planski radi,pa zbog toga vjerovatno sve to se odražava i na moj izgled i na to da sam uvijek nasmijana i vesela.

Gdje živi Elvira Rahić?

-Živim tamo gdje je moj narod, a moj narod je svugdje. Zbog posla mog supruga često mjenjamo mjesto boravka, ali trenutno smo, da tako kažem, locirani u Minhenu.

Nisi podlegla današnjem estradnom trendu i po pitanju pjesama i po pitanju izgleda. Nema repera, nema plastične hirurgije?

(Smiha) Ali Boga mi godine stisle, možda ću ipak morati „pod nož“, da malo ispeglam lice. Ma, šalim se naravno, a i kada bi se odlučila na to, poslije toga ne bi bila viša ja. Jednom sam bila kod zubara, pa mi je nakon njegove intervencija bila malo natekla gornja usna, pa sam vidjela da meni sve to ne bi stajalo. Ja volim da sam prirodna, ovakva kakva jesam. Što se tiče pjesama, možda bi tu trebala malo da odskočim od stare Elvire, a taj neki pomak baš se desio sa pjesmom „Orkani“ i pokazalo se kao jako dobar potez. Prije izvjesnog vremena sam se iznenadila , kada sam pjevala u Holandiji, da tu pjesmu publika pjeva horski, a tek je takoreći objavljena. To mi je bio neki pokazatelj da bi mogla da obučem neko drugo ruho, što se tiče pjesama.

Da li ti se muškarci udvaraju na nastupima?

-Prije svega mene oni poštuju, kao suprugu ,majku, estradnu ličnost. A, opet sve stvar i samog nastupa, odnosno kako se ko postavi prema nekom. Ja poštujem svakog onog ko dolazi na moje nastupe, bilo muškarci, žene ili djeca. Svi su oni platili ulaz, i svaki pjevač živi od te publike. Ja sam sretno udata žena i želim da to  tako i ostane.

Da li si danas ostvarena žena?

-Sve zavisi iz kojeg životnog aspekta se na to gleda. Nikada čovjek ne može da kaže da je sve ostavrio ili postigao i životu što je želio. Ja, recimo imam još vremena da napravim jedan veliki solistički koncert. Pričali smo na tu temu, ali ja nikada nisam rekla, da bit će to uskoro, ništa nisam obećala, ali to mi je velika želja. Eto, rahmetli Safet Isović je svoj prvi veliki solistički koncert imao u Sarajevu na samom kraju njegove karijere, pa se nadam da nije ni za mene kasno.

Ko te je prvi uveo svijet estrade i pjesme?

-Isključivo ja i samo ja. Ja kada sam se saznala za sebe  oduvijek sam govorila da ću biti pjevačica i da ću živjeti u Sarajevu. Tako sam razmižljala kada sam imala pet godina. I nikada nisam promjenila svoje mišljenje. Svoj prvi album sam snimila sa 13 godina, odnosno svoj 13. rođendan sam dočekala u studiju kod Željka Mitrovića snimajući pjesme. Sjećam se da su tada aktuelne muzičke novine „Sabor“ iz Beograda i „Ven“ iz Sarajeva pisali o meni „Turneja nakon školskog zvona“,a te isječke iz novina imam i dan danas sačuvane. Možda sam zaista prerano počela.

Da si ostala u Makedoniji da li bi postigla popularnost koju danas imaš?

-Pa sigurno da ne bi jer je Makedonija oduvijek bila kao neko slijepo crijevo u odnosu na Beograd, Sarajevo, Zagreb, barem po pitanju estradnih dešavanja i stvaranja karijere. Sjećam se da  sam prvi put stala na scenu sa jednim popularnim pjevačem, a to je Dragan Mijalkovski,a koji je stjecajem okolnosti bio popularan širom tadašnje Jugoslavije. Ipak, imala sam samo 12 godina kada sam upoznala Draganu Mirkovića,a koja je na neki način „kriva“ za snimanje mog prvog albuma. A, moji veliki idoli su bili Šemsa Suljaković i Hanka Paldum,a sa 16 godina imala sam prvi zajednički nastup sa Šemsom Suljaković i tada sam se tresla kao prut, jer sam oduvijek imala želju da  je upoznam.

Da li ima neka pjesma zbog koje si se pokajla što si je snimila?

-Mislim da nema, a ja kada biram pjesme onda obavezno obratim veliku pažnju na tekst. Možda da sa sam podlegla nekom trendu, pa tada i u to vrijeme snimila nešto neprimjerno, e tada bi se pokajala. Ja nemam pjesma u kojima se pominje donji veš, sex, droga, alkohol.

Da li si jugonostalgičarka?

-Ja sam tu negdje na granici. Bila sam Titov pionir i sjećam se tog nekadašnjeg lijepog, sretnog i bezbrižnog života. Kada danas pogledam sve te slike,koje me vrate u ta nekadašnja lijepa dešavanja, mogla bi reći da jesam. Nedostaje sva ta ljubav, ta zajednica sretnog i mirnog života.

Postoji li pjesma za koju bi mogla  reči da je obilježila tvoju dosadašnju karijeru?

-Ima ih dosta, a jedna od njih je duet sa Tifom „A, sada idem ja“,ali bi posebno izdvojila pjesmu „Za koga ove suze padaju“ sa Samirom Mujagićem. Pjesmu sam snimila na Samirov nagovor i bilo je to ono, kao nešto uz put. Nisam ništa posebno očekivala,a pjesma je nakon izvjesnog vremena postala mega hit u Hrvatskoj i dosta dugo se zadržala na njihovim top listama. Kada smo nastupali u Zagrebu pred nekoliko hiljada ljudi, ja samu sebe nisam čula od silne mase ljudi koji su pjevali tu pjesmu.

Da li imaš album karijere?

-Da , a to je zasigurno „Hotel čekanje“ kojeg su radili Armin Šaković i Samir Mujagić,a li i Hari Mata Hari i Dino Merlin. A, tada sam kada je taj album bio u konačnici gotov, izašla sam iz studija, otišla u jedan restoran na ručak i pala u nesvijest. Nakon snimanja labuma „Hotel čekanje“ zavšila sam na infuziji.

Zbog čega?

-Zbog toga što sam spojila nespojivo. Na tom albumu iz sjene je, da tako kažem, radio Dino Merlin, a koji mi je zaista iskreni prijatelj i koji mi je nekada poklanjao pjesme. Čak imam i jednu njegovu pjesmu koja je ostala u ladici i nikada nije bila snimljena, objavljena, a trebao je to da budem njegov i moj duet. Sada se ta pjesma nalazi na jednom od albuma Zdravka Čolića, a riječ je o pjesmi „Kao moja mati“, a još uvijek ima taj snimak. Ali da se vratimo albumu, snimila sam ga u tri studija, tri ekipe,a niko ni sa kim nije bio u dobru, a sve preko mojih leđa. Kada mi je stigao web majstor iz Austrije i moj zet ,otišli smo na ručak. Kada je konobar spustio tanjire na stol, ja sam se u tom momentu srušila sa stolice. Bio je to prvi labum koji sam radila bez ičije pomoći, sve sam sama organizirala,a mog sadaćnjeg supruga sam upoznala, tek kada je taj album završen. I zbog toga sam ponosna na taj album.

 Da li to znači kada si otišla iz Intakta da ćeš biti sama?

-Prije svega ja sam željela to, znala sam da ću biti sama, znala sam šta me čeka. Po mom odlasku govorili su da ću propasti, da od moje karijere neće biti ništa, ko zna gdje ću završiti. Iz te veliki želje da dokažem da mogu sama, da pokažem da sam svoje kućno vaspitanje ponijela sa sobom i da to meni ne da da ja budem drugačija. Zbog toga je to najbolji album moje dosadašnje karijere. U to vrijeme moj vjetar iz sjene bio je Ruždija Metanović,koji mi je bio kao drugi otac.

Nova godina?

-Na, moje iznenađenja, na moje zadovoljstvo, ne znam šta bi više rekla, poslije toliko godina i novogodišnjih nastupa sam konačno u BiH, nisam u Americi, pjevat ću u „Holideju“ u Brčkom“.

Bato Šišić