Supruga Šabana Šaulića otkrila šta će uraditi kada se sretne sa Turčinom koji je izazvao saobraćajnu nesreću

Gordana Šaulić ne može da se pomiri sa smrću njenog bivšeg supruga Šabana Šaulića. U velikoj ispovijesti je otkrila, kako prolazi kroz teške trenutke.

-Više od četiri decenije čitav moj svijet vrtio se oko Šabana. Mi smo bili partneri u svemu, od braka, preko podizanja djece i brige o njima, sve do posla, koncerata i nastajanja pjesama. I onda, jednog kobnog jutra, sve to je nestalo. Ne znam kako bih to opisala, taj šok, osjećaj praznine, tuge i nemoći. Kao da vam neko u sekundi uzme sav zrak i ostavi vas da pokušate da preživite bez njega. Zaista imam osjećaj da sam iz početka morala da učim da dišem, da hodam, da govorim – rekla je Gordana za “Hello!”.

Sljedećeg mjeseca u Njemačkoj počeće suđenje Turčinu Alsinu Leventu zbog izazivanja nesreće u kojoj je nastradao Šaban, pa će Šaulići tada morati da se sretnu sa ubicom kralja narodne muzike.

Gordana je navela da u ovom trenutku ne može da pretpostavi kako će se tada osjećati, ali da je sigurna da se Turčinu neće obratiti.

-Cijela porodica bit će prisutna na prvom ročištu, tako da ćemo se sigurno sresti. Iskreno, koliko god čovjek mislio da je spreman i da zna šta može da očekuje od nečega, uvijek postoji mogućnost da pogriješi u procjeni, tako da ne znam kako ću se osjećati u trenutku kad ga prvi put budem vidjela. Znam samo da mu se sigurno neću direktno obratiti, sačuvaću dostojanstvo, kao što sam uvijek čuvala – rekla je Gordana Šaulić u pomenutom intervjuu.

Podsjetimo, Goca je u istoj ispovijesti opisala kakav je Šaban bio van scene, kada se kamere ugase.

-Ono što malo ljudi zna je to da je Šaban bio veoma pažljiv, ne samo kao suprug već i kao otac, sin, prijatelj, saradnik… Uvijek se trudio da poklonima obraduje bliske ljude, čak mu ni povod nije trebao. Zato je, onako tih i miran kakav je bio, sa strane uvijek posmatrao šta ko voli, u šta gleda, o čemu priča, i na osnovu toga zaključivao šta želi. Pretpostavljam da bi me, da je tu, ovih dana pomno pratio, dok ne bi shvatio šta mi treba i sigurno bi mi to poklonio. Sada, jedino poklon koji mi od njega treba je onaj koji mi niko ne može dati.