Zorica Brunclik danas živi u luksuzu i slavi 65 godina u bogatstvu, a nikada nije krila da je kao mala bila veoma siromašna.
Roditelji su joj se rastali u njenom najranije djetinjstvu i to je na neki način obilježilo njeno teško djetinjstvo.
-Mama Zlatija je sama brinula o meni i trojici braće. Živjeli smo u najvećoj bijedi jer je majka imala jadnu platu. Pošto su se moji roditelji veoma rano rastali, mama je živjela u Smederevu, otac u Beogradu, a ja sam rasla okružena siromaštvom ali i bogatstvom. Otac me je odvodio i ostavljao po nekoliko mjeseci kod svoje prebogate familije, samo da bi mami napakostio. Kod njegovih sam živjela kao bubreg u loju, nosila najbolju odjeću, jela najfiniju hranu… Poslije određenog vremena mama bi dolazila po mene da me vrati kući, a ja sam je tada najviše mrzila, jer me vraćala u siromaštvo – priznala je svojevremeno Brunclikova, a onda objasnila:
-Tek kasnije sam shvatila da je moj otac, tako što me je dovodio kod sebe, želio samo mami da napakosti. Svojim očima mogla sam da se uvjerim koliko je težak posao radila u ciglani jer nam je donosila svoj doručak koji se sastojao samo četvrtine vekne hljeba i neke paštete ili mesnog nareska. Živjeli smo u velikoj nemaštini jer je imala jadnu platu, pa se dešavalo da smo jedno jaje dijelili na četiri dijela. Jedne godine mama mi je kupila broj veće cipele da bih mogla da ih nosim nekoliko sezona. Kao nove bile su mi velike, a kada su mi postale taman, đon se pocijepao, pa je očuh morao da ih veže žicom. Jednostavno, nije bilo za bolje. Spavali smo na slamarici, svo četvoro djece, i ujutro se budili mokri jer bi se ovi najmlađi upi*kili i po nama.
Pjevač Bora Spužić Kvaka dao je savjet Zorici koji je mnogo toga promijenio.
-Majka je bila stroga i ponosna, nije nam dozvoljavala da tražimo. Ako smo bili gladni, morali smo da se dovijamo na razne načine ne bi li se najeli kada bismo nekuda išli. Sjećam se sreće kada je Bora jednom prilikom svoju kćerku i mene odveo u Beograd, gdje nam je objema kupio istu odjeću i obuću. Doživotno ću pamtiti riječi kojima mi se obratio kao petnaestogodišnjoj djevojčici: “Zašto se mučiš, bolje ti je da ideš da pjevaš i pomogneš tu svoju sirotinju! Završila si osmi razred, a ako budeš željela da se školuješ, učini to kada budeš imala novca – rekla je Zorica Brunclik i prisjetila se kako je izgledao dan kada je pjevanjem zaradila prvi novac:
-Otišle smo u najnoviju robnu kuću i za sav novac kupile hranu, pa smo kući došle sa dva prepuna taksija. Namjestili smo slavski sto, na koji smo stavile sve što smo donijele i toliko smo se prejeli da smo tri dana kasnije svi imali dijareju. Kada sam došla do većih para, napravila sam majci i svom rođenom bratu Ljubivoju kuće.