Sedamdeset godina života, više od pedeset godina karijere, mnoštvo neprolaznih hitova, sve je to jedna i jedina, neprevaziđena Neda Ukraden.
Dok bi se mnogi zabrinuli, ili možda skrivali svojih sedamdeset godina ova pjevačica je to sa ponosom istakla, jer ih sa ponosom i nosi. Naš poziv zatekao ju je u Lepetanima u Koki kotorskoj, a gdje već više od četrdeset godina ima kuću.
-Kada sam startala sa mojom karijerom i, da mi je tada neko rekao da ću i u sedamdesetoj godini aktivno raditi, da ću biti u dobroj formi i zdravlju, ja bih rekla da je lud ili da se šali. Ali, sudbina ispisuje stranice našeg života onako kako se mi nenadamo,ali sve to ima svoje čari života. Ja sam danas jako sretna i ispunjena žena,koja svoj sedamdeseti rođendan dočekuje sa svojom porodicom, prijateljima i publikom koja me u velikom broju prati svih ovih godina.
Sedamdeseti rođendan i nova pjesma. Koga ste htjeli da obradujete?
-Nova pjesma se zove „Za pravu ljubav“ i takav naslov nije slučajno odabran. Život mi je bio ispunjen velikom ljubavlju,prije svega u svojoj porodici. Rasla sam kao voljeno dijete svojih roditelja, a tu ljubav sam prenijela i na svoju kćer,a koja danas ima divnu porodicu. Oni su moje najveće blago, oni su sve moje najvrijednije i najdraže. Goran Bregović mi je u rođendanskoj čestitci napisao: „Treba godina, da se nauči biti i ostati mlad“. I to je zaista velika istina. Ljubav i zdravlje su najveće blago,a posebno u ovim teškim vremenima kada se cijeli svijet brine da ostane živ i zdrav. Dakle novom pjesmom obradovala sam sebe, moju porodicu, prijatelje i armiju mojih fanova. Spot za pjesmu sam snimala na obalama Dunava u jednom starom zamku,a kojeg je gradio Bajazit.
Vjerovatno ste dobili mnogobrojne čestitke?
-Kako da ne. U svima njima bilo je mnogo ljubavi, podrške, iskrene radosti. Kako pisane, tako sam dobivala video poruke. Među prvima javili su mi se Zdravko Čolić, Dragana Mirković, Halid Bešlić, Željko Samardžić, Franjo Valentić, Rus,Marinko Rokvić, Aca Pejović, Ilda Šaulić… Veoma sam sretna što sam i od sarajevske raje dobila čestitke. Posebno me ganula i to do suza video poruka/čestitka od poznatog sarajevskog ugostitelja Seje Brajlovića. Tako nešto mi nikada niko nije poslao. On je sa njegovim konobarima priredio rođendansku feštu za mene i ako nisam bila tu. Priredili su hranu, kolače, prskalice i svi su mi zajedno čestitali. Javili su mi se i mnogobrojni rođaci,a prije svega oni iz Imotskog,a kojih danas ima svugdje od Amerike do Australije. Javila mi se i moja generacija iz četvrtog četiri razreda iz škole „Ivo Lola Ribar“ i veoma se ponosim time. Nakon svih tih čestitki shvatila sam da sav ovaj moj opus ima nekog smisla, da je ostavio neki dubog trag, kako u mom tako i u životima drugih ljudi. Zaista je vrijedilo roditi se.
Kako u ovim godina koje ste doživjeli izgledate tako kako izgledate?
-Ja moram ovako javno da kažem da u sebi nemam ni gram silikona i da sam veliki pobornik što prirodnijeg izgleda.Naravno ne treba hodati nedotjeran i ne njegovan. Ono što sam ja od moje mame u naslijeđe dobila,a to je genetika, dobro mi je olakšalo život. Puno toga sam lijepoga naslijedila,a prije svega crte lica, lijepa građa i onda se na sve to dobije jedna egzotična ljepota. Sve drugo je rezultat, rada, vježbanja, sporta, plivanja, tenisa i kondicije. Ja opet sve to ne radim da bi imala zategnute mišiće, stomak, već da bi nakon pet ili šest sati provedenih u automobilu ili na bini, da bi kičmu dovela u red, noge odmorila… Doktori se čude kako mi dobro izgledaju krvni sudovi nakon toliko godina karijere i nastupa. Čovjek mora, kada ne radi, naći balans i ravnotežu,a po meni je to sport, rekreacija. Jednostavno vratiti organizmu ono što je izgubio. Naravno nije lako,jer ja nemam redovno radno vrijeme, nikad ne znam gdje u kojem hotelu ili gradu, državi ću se probuditi. Ja sam sama sebi i fitnes trener, nutricionista i sve ostalo. Kada je čovjek lijen, onda nema volju ni za šta, ni dotjerati se, ni trenirati, ma nije nizašta. Ja na svu sreću sa mojim lavljim znakom u horoskopu imam i višak energije,pa ću dok god budem živjela i pjevati i biti pristojnog izgleda. Sve to koliko me zdravlje i pamet bude služilo. Dokazala sam da žena bez neke velike svite oko sebe može lijepo i pristojno izgledati i u sedamdesetoj godini života“.
Da li je bilo poklona od fanova?
-Ma, kako da ne. Ti pokloni su mi najdraži. Moji fanovi iz Slavonije, Virovitice, Iloka poslali su mi moju vrstu vina u Lepetane u Boki Kotorskoj gdje odmaram. Život je satkan od upravo od tih malih, sitnih ali dragih i iskrenih gestova. Sretan sam što imam fanove i među mladom i među starijom rajom, sretna sam da me danas slušaju i na moje koncerte dolaze dijeca ,čiji su roditelji također dolazili na moje nastupe. Oni su jednostavno tu ljubav prema meni i mojim pjesmama prenijeli i na njih?
Neke želje?
-Sve moje značajne i bitne želje u životu su mi se ostvarili. Jedino što sada trebam to je zdravlje. Da mi ostatak života prođe bez stresa, da ponovno počnemo normalno da živimo, da se družimo. Život bez druženja ne dolikuje ljudskom životu. Planiramo da se kada ovo prođe moje kolege i ja sastanemo i da se družimo. Čekamo svi sa nestrpljenjem tu neku vakcinu ili bilo šta, samo da se vratimo normalnom životu.
A, mi ovoj popularnoj pjevačici fenomenalnog glasa želimo da još dugo pjeva, snima hitove i da svojom pjesmom i nastupima širom svijeta ,širi ljubav i povezuje ljude.
Bato Šišić