I dok mnogi poznati i oni manje poznati pjevači zapomažu na sav glas kako nemaju nastupa pa samim tim ni novca, mnogi se ne pitaju kako je muzičarima.
To su oni ljudi koji stoje iza leđa svakom pjevaču na njihovim nastupima i bez njih ne bi bilo ni dobrog pjevača ni dobre svirke.
I dok se mnogi snalaze na razne načine,a opet ti načini su takvi, da državi u kojoj žive i rade ne plaćaju porez. Ne prijavljuju svoje svirke na crno, a ovaj put to se odnosi konkretno na Njemačku.
Jedan od onih koji već decenijama radi pošteno i iz godine u godinu, svakog mjeseca plaća porez, zdravstveno i socijalno osiguranje, je poznati i priznati harmonikaš Elvedin Elo Muhić i njemačkog grada Hanaua, inače rođeni Prijedorčanin.
On je prijavlejn kao slobodni umjetnik pri kako se to u Njemačkoj kaže „Künstlersozialkasse“.
-Muzičari su ponajviše stradali. To je branša koja je sticajem okolnosti ponajviše stradala. Većina muzičara svira za sitan novac, a to je u principu svima jasno. Mnogi pjevači nas ne smatraju dostojnim njima, a oni većinom misle po principu, ma to je samo muzičar, njemu ne treba mnogo ili ako bi mogli ništa platiti. Mi smo jednostavno od pjevača diskrimirani. Ja ću sada, nažlost ali je tako, da citiram jednog našeg bh. pjevača sa kojim sam prošlu Novu godinu svirao u Americi, a kada je ga je tamošnji menadžer upitao: „Kako to, da svojim muzičarima daješ tako malo novca u odnosu na samog sebe koliko ti uzimaš?“, a odgovor je bio: “A, što bi ti to mjenjao neke naše estradne zakone“?
Postoje li estradni zakoni?
-Ja koliko znam, ne. Ako postoje ja bih volio vidjeti, pročitati. Te estradne zakone su sami pjevači napisali, vodeći se činjenicom, da onaj ko plati ulaznicu, oni imaju mišljenje da sav novac ide njima, samo pjevaču. Te zakone su stvorili oni, akoje misle da su bogom dani. Ali, isto tako je činjenica da ne mogu bez muzičara, mada bi oni najviše voljeli da mogu USB da stave u razglas i da tako pjevaju. Samo da otvaraju usta i da uzmu lovu, a još bolje bi bilo da daju mikrofon publici i da publika pjeva. Ima muzičara koji sami sebi obaraju cijenu samo da bi došli do posla. Ja imam svoj stav i ne želim na takav način da radim.
Ti si jedan od rijetkih koji svaki svoj nastup u Njemačkoj prijaviš i plaćaš porez na to ?
-To se sada u ovo vrijeme pandemije pokazalo koliko je sve to imalo smisla, a posebno u jednoj uređenoj državi poput Njemačke. Ona poštuje i cijeni istinski onog koji radi pošteno. Zahvaljujući tome nisam osjetio krizu, ja sam kao njihov poreznik na muziku kojom se bavim, dobio nadoknadu od države za sve mjesece koje nisam radio, imao nastupe?
Kome se više isplati tako raditi, tebi koji plaćaš porez na sve svirke ili onima a, kojih je mnogo ništa ne plaćaju i rade na crno?
-Evo nalazimo se na jednoj takvoj svirci i vjeruj mi, ja ne bih nikada riskirao i gledao ko ulazi na vrata. Bojao se da ne uđu ljudi u zelenom i da kontroliraju, pa da ja trčim do Wc-a da se sakrijem,a kao što mnogi rade. Dakle , sviram i radim opušteno. A, mnogi rade tako, žive na socijali. A, to će trajati toliko dugo dok sama Njemačka ne shvati da se tu vrti mnogo novca. Trenutno i godinama kontroliraju građevinske firme,a i u muzici, nastupima se vrte milionske cifre novca. A, prema informacijama koje imam, uskoro će tako da bude,pa neka im je dragi Bog na pomoći.
Elvedin Elo Muhić nam je još otkrio da uskoro počinje sa radom na kompletiranju njegovog prvog CD-a, a na kojem će se naći sve ono što je godinama stvarao,jer, kako nam reče, želi da iza njega ostane nešto, po čemu će ga ljudi, ljubitelji harmonike pamtiti.
Bato Šišić