Isto je mjesto, isti grad, samo su okolnosti razgovora i intervjua drugačiji.
Prije godinu dana sa poznatim, popularnim Halidom Bešlićem vodili smo razgovor u popularnoj ćevabdžinici „“Kult“ u njemačkom gradu Ofennbach-u.
Opet smo se sreli na istom mjestu, samo se promjenio vlasnik. Umjesto Željka iz Zenice, sadašnji vlasnik je Slaven. A, Halid ostao onaj stari, samo je primjetno da je malo smršao, a zbog toga mu je drago. Mada u početku i nije htjeo da priča, jer kako reče: “Šta ima da se priča u ovo vrijeme svjetske pandemije i krize“? Ipak, malo po malo „pade“ intervju.
-U Ofenbahu i Frankfurtu sam već jedno duže vrijeme. Sa unucima, sinom i snahom čekamo bolje dane. A, ako je vjerovati nauci i struci, do Nove gudine bite će „guravo“,a onda bi trebalo polako da popušta. Valjda će se naći konačno pustiti vakcinu u promet?.
Iskreno, da li će te se vakcinisati?
-Znam da postoje oni koji su za ili protiv, ali ovakvo stanje je neodrživo. Ja se definitivno hoću vakcinisati. Ja se dosada nisam vakcinisao niti protiv gripe, a sada sam to uradio.
Kako provodite vrijeme i da li Vam je dosadno bez nastupa, koncerata, publike?
-Evo kao što i sam vidiš malo sam smršao. Osjećam se odlično, jer živim životom kojim dugo nisam živjeo. Jednostavno živim idealno. Šetam, čitam knjige, družim se sa porodicom, prijateljima i to je to. Naravno, ne bi valajlo kada bi sve ovo još dugo potrajalo, prije svega zbog svjetske ekonomije i privrede.
Koliko je Vas ovaj nerad koštao koncerata?
-Pred sami početak pandemije imao sam veliki kocert u Somboru,a onda sam morao otkazati dvadeset velikih koncerata. Od toga četiri velika koncerta u Hrvatskoj, četiri velika koncerta u Srbiji,par koncerata po Evropi, pa u Istanbulu,otkazana je Kanada…Ali, sve su to ustvari prolongirani koncerti,koji će se u budućnosti održati.
Da li će estrada biti ista poslije ,kao što je bila prije pandemije?
-Ako se taj neki točak okrene, pokrene i ubrza u pravom pravcu onda i hoće. Kada se pogleda mnogi su izgubili,ali estrada je ponajviše izgubila. Mi, pjevači koji smo malo dobrostojeći, finansijski neovisniji, mi ćemo to malo lakše podnijeti,a ovi ostali koji od estrade žive od danas do sutra, a 95 posto ih je takvih, oni su baš ugroženi. Mislim da će mnogi od njih da mjenjaju profesiju. Ja sam već i u penziji,tako da mi je dobro.
Vi ste jedan od rijetkih velikih imena u regionu koji nije „zakukao“?
-Ma, šta ću da kukam. Valjda sam svih ovih godina radio da imam rezerve sa strane. Mene bi bilo sramota da kukam,pored svih onih ljudi, radnika, koji su izgubili svoja radna mjesta,koji imaju porodicu. Jedino se može desiti da se i te rezrve potroše. Ja sam znao često biti kokuz, pored svih para koje su dolazile. Život te jednostavno tako nosi, sve dok nisam malo stao na loptu,počeo da razmišljam da će možda jednog dana doći i teži dani. Otprilike kako sam planirao, tako je i došlo.
Rekli ste da ste bili kokuz, da ste imali, pa onda niste,ali ostali ste sasvim normalan, veliki čovjek i još veća zvijezda?
-Meni je sasvim normalno da sam ostao isti onaj Halid na početku karijere i Halid koji iza sebe ima višedecenijsku karijeru. Ja sam čovjek iz naroda i pjevam za narod koji je od mene napravio to što sam danas.
Neke kolege Vas zbog toga ogovaraju, tračaju, ne odgovara im što Vas ljudi toliko vole, i što ste ostali „normalni“?
-Ma, mene takve kolege uošte ne zanimaju,a niti se takvim kolegama opterećujem. Šta to mene briga, šta ko od njih za mene priča. Mene interesuje ono što je normalno, što je ispravno kod Boga, što je normalno u svim segmentima života. Bitno je da ja ne mislim, da sam u pravu, a nisam. Ja sam sebi najveći kritičar. To mi je od Boga dato da budem samokritičan.
Rekli ste da ste samokritičan, šta Vam najviše smeta kod Vas samog?
-Veoma sam popustljiva osoba. Svakome popuštam, nema kome ne popuštam. Od posla do privatnog života. Svjestan sam da ponekad ne bi trebao,ali eto, ne mogu protiv samog sebe. Zbog toga ja ne volim da sam sebi dogovaram nastupe,jer sam sažaljiv. Čim mi neko zakuka, ja popustim. Ali, eto i to je od Boga.
Koja je Halidova vrlina?
-Ja mislim da je to, što me ne interesuje, šta ko priča, trača, ne gledam i ne čitam te portale po kojima se mnogi svađaju, jedni druge olajavaju. Meni je to ispod nivoa da to čitam. Ja sam ozbiljan čovjek, da bi recimo sebi dozvolio da gledam „Parove“, „Farmu“, to je meni sve smješno. Kada je to sve krenulo, svi su pričali o tome,pa sam i pogledao. Ali, kada sam nakon desetak minuta shvatio da je to jad i bjeda, da narod filuju glupostima , ja sam završio sa tim.
Ali, „jad i bjeda“ je i na estradi?
-Ne bih se ja baš složio sa tim. Naravno da se snima sve i svašta.Ali, da je tako ne bio bio Čola, Dino Merlin, Haris Džinović , ja ,zvijezde ,da je to tako. Mi smo kao tenkovi, kada prođemo ostavimo pustoš. Ali, naš narod je takav , voli da zaviri u tuđu avliju,pa gledaju te rijaliti programe.
Ali, i Vi često pustite ljude za zavire u Vašu avliju?
-Ja sam takav i to je to. Društven sam, volim druženje, komunikaciju sa ljudima,pa kada me neko zamoli, onda ga pustim blizu sebe, ispričamo se. Ja volim da nisam sam, volim ljude oko i pored sebe. Meni bi bez društva bilo dosadno.
O čemu Halid razmišlja kada je sam?
-Često me misli vode ka tome, šta bi se u BiH moglo bolje uraditi da nam mladi ljudi ne odlaze, da narod živi boljim životom. Ja sam obišao skoro,pa cijeli svijet,ali sebe ne mogu nigdje drugo zamisliti već u Bosni, da tu ostarim. Ja sve što sam za svih ovih godina zaradio donio sam u Bosnu. Ja nigdje nemam deponiranog novca osim u BiH. Možda to moje nije ispravno,ali je jače od mene. Možda me ta ljubav prema BiH spriječavala da ne ostvareim u nekoj drugoj državi nešto drugo. Ja namjerno nisam nikada htjeo da naučim njemački jezik,da ne bih ostao u Njemačkoj. Više od dvadeset godinaa sam u Njemačkoj, odlazim dolazim,ali Bosna je moja baza.
Uskoro će izbori u BiH. Da li će te glasati?
-Sada su bili prvi izbori u BiH, izašao sam na glasanje, razočarao se i poslije toga nisam nikada više. Neko mi se od tih političara svidi kao osoba, ali ništa više od toga.
Jedan ste od rijetkih starijih pjevača, a velika ste zvijezda, koja bez ikakve ljubomore, sujete, hvali mlade pjevače. Jedan od onih na koje Vi tipujete je Dady Redžić iz Bihaća?
-Dady je zlato od djeteta,prvo to,a o njegovim glasovnim mogućnostima bi mogao dugo da pričam i to sve dosta pozitivno.Ja mislim da je Dady rođen u pogrešno vrijeme. On je odličan mladi talentirani pop pjevač,a voli i rock. Odlično pjeva i narodne pjesme. Ja sam za Dadiya vezan i familijarno,ali da ne vrijedi, ja ga ne bi hvalio. Malo sam ga testirao kada smo imali zajednički nastup u hotelu „“Hills“ i pokazao se fenomenalno. Došlo je vrijeme da i on snimi pjesmu i ja ću mu pomoći.On je zaista momak kojemu treba pomoći. On je nešto poput Harija Mata Harija, sa tim da ima malo puniji glas od Harija.Zaista se radi od dobrom, mladom pjevačkom talentu.
Zašto je po vama utihnula bh. estrada, posebno narodnjaci? Pjevači iz Srbije su u velikoj prednosti?
-Za sve to su krivi bh. mediji. Svi su se zatvorili u svoje atare, avlije, programe emituju samo putem satelita. Nema ni jedne ozbiljne televizije koja se može normalno gledati u Srbiji ili Hrvatskoj,kao što recimo mi u BiH možemo putem svakog operatera da gledamo Pink televiziju. Nema ni jedne dominante televizije iz BiH da se gleda u tim državama.
Kako je tokom mjeseci pandemije funkcinisalo između Vas i Vaše supruge Sejde. Bili ste stalno zajedno, nije bilo nastupa, putovanja?
-Ma moja Sejda je moj životni stub. Ali, ja imam tu sreću što sam mogao uvijek otići na moju Benzinsku pumpu. Tamo sam imao moju izolaciju, pa onda izađem, prošetam , odem i do Romanije, u prirodu gdje volim da budem. Na Romaniji moja pluća drugačije dišu, duša se drugačije osjeća.
Bato Šišić
