Amela Zuković dobila je mnoge bitke i danas je ponosna: Bezgranično je voljela Muslimovića, a nikada ne bi željela biti kao Karleuša: NEMAM VILU, ALI NIKOME NISAM DUŽNA

Poznata pjevačica  Amela Zuković u februaru ove godine napunit će pune 42 godine estradnog radnog staža.

Kakva je bila na početku karijere, Amela je ostala i danas, otvorena, iskrena, nasmijana i nadasve cijenjena i od kolega i od publike.

-Meni je najbitnije da sam dobro i zdravo, a posebno moj sin Alis. Ovih dana bolujemo i ja i on od sinusa, ali liječimo se nekako, pa i nije toliko loše. Mene ova svjetska pandemija nije ni psihički, a ni finasijski oštetila. Ja sada pričam u svoje ime, cijeli život živim skromno, onako kako to živi taj neki srednji stalež ljudi koji je u principu i nestao u svijetu. Opet ne mogu stopostotno da tvrdim da sam psihički nedotaknuta, ali uz sve životne nedaće koje sam imala, pa i i ovu, mnogo mi je pomogao taj moj vedar duh i samo pozitiva. Jeste da mi nedostaje malo tog druženja, jer sam ja tu pozitivnu energiju uzimala i od ljudi kojima sam pjevala. Ali opet se sastajemo, malo ovako malo onako, malo privatno malo na crno hahahah. Sad ću pričati o nekim osamdesetim godinama kada smo se mi pjevači sastajali u Bečkom restoranu u Sarajevu,pa kada smo htjeli da se malo zezamo na račun nekog pjevača,pitali smo se gdje je, radi li,  pjevala li, pa onda neko kaže, da, da pjeva, ali u dnevnom boravku. E, Boga mi, sada svi danas pjevamo u dnevnom boravku.

Da li u ovo vrijeme pandemije kontaktirate više sa kolegama ili da li se estrada malo više zbližila?

-Ne, ne i ne. Ja sam samo sa onima sa kojima sam i prije u kontaktu bila nastavila druženje u ovim teškim vremenima za sve nas. A, da je došlo do nekih radikalnih promjena, ne. Sada su se ta neka naša druženja nastavila i malo žešće. Ja sam sa svima dobra, ali ima taj neki mali krug kolega s kojima sam privatno dobra i onda se sastajemo u kućnoj atmosferi. Nema veze da li je taj neko stariji ili mlađi od mene, da li je popularniji ili ne od mene, s kim sam se družila prije pandemije nastavila sam i dalje. Uopšteno, nemam volje sklapati neka nova prijateljstva, mislim mogu ja to, ali se ne mogu nikada porediti sa onima koja traju 20 ili 30 godina.

Sve vrijeme Vaše karijere ostali ste svoji, niste se „prodali“?

-Ovaj svoj posao sam shvatila do jedne granice ozbiljnosti, naravno koliko mi je to moj karakter i moja osobnost to dozvolila. Ne samo u poslu, trudim se da i mom kompletnom životu ostanem dosljedna onome što sam kao mala djevojčica to željela. Samo se to sve malo dograđivalo, vidici su se proširivali, a kad se sve to spoji sa iskustvom i godinama, onda stvari dođu na svoje mjesto. Na samom početku moje karijere samo sam jednom rahmetli Šabana Šaulića pitala da mi oda jednu tajnu, a poslije toga nisam nikada više zloupotrijebila to naše dobro i iskreno prijateljstvo koja je njegova formula odnosno koja je formula uopštena za ovaj posao kojim se bavimo, da ostanem u toj nekoj zlatnoj sredini,a on mi je odgovorio: “Najbolje ti je, da te ima, ali i da te nema. Uspjela sam da se držim te formule, i da me ima i da me nema,nikada nikom nisam dala da se upliće u moju privatnost“.

Zbog čega niste težili ka samom vrhu estradne scene?

-Sa nekim mojim skromnim poznavanjem kako života tako i tog posla ,nakon tri godina mog profesionalnog pjevanja, shvatila sam da je jako teško biti velika zvijezda. Da moraš biti u službi svakog i svačeg, da nemaš više ništa svoje, a da bi to održao. Ja opasno volim pjesmu, a od pjesme ipak volim više sebe i to mnogo više. Nije mi se dopalo da budem potlačena. Na kraju krajeva u regionu i nema velikih zvijezda,a te koje misle da jesu sami sebe zavaravaju. Megazvijezda region nema. Ima zvijezda i zvijezdica. Zadovoljna sam onim što sam postigla.

Da li je po Vama Jelena Karleuša regionalna i svjetska zvijezda?

-Paaaa, možda i jeste. Ona je u pravom smislu riječi, u službi posla. Ja joj se divim, stalno biti u nekom klinču sa javnošću, sa kolegama, novinarima, svoj izgled prilagođavati poslu,to je zaista za svaku pohvalu. Ali, jedno želim da kažem, da ja nikada, ama baš nikada ne bi poželjela da budem Jelena Karleuša. Ali apsolutno ne osporavam njenu vrijednost, ne bi se mjenjala ni sa njom, ni sa nekim drugim, jedino bi možda poželjela uzeti nešto od pjevačkih kvaliteta, ali naravno ne od Karleuše.

Zašto su pjevačice iz BiH puno skromnije od istih iz Srbije?

-Prvo bih željela da kažem, da je jedna od najvećih zvijezda na estradi neprikosnovena Šemsa Suljaković i teško da će je bilo kad neko dostići. Ta ista Šemsa je prodavala nosača zvuka toliko mnogo da je bila u trendu jednog Čolića i Bijelog Dugmeta, a čak je prodavala i više od njih. Njen album „Što me pitaš kako živim“ prodat je u više od pola miliona primjeraka i te godine joj je nepravedno u Beogradu na Messamu oduzeta titula pjevačice godine i dodjeljena Vesni Zmijanac za album „Nevero moja“. I to nije slučajno već namjerno, jednostavno joj je ta titula ukradena. Imamo mi i Hanku Paldum, imali smo i Bebu Selimović i Zehru Deović… Malo ne  liči na mene, malo je ne skromno,ali ne mogu da samu sebe ne uvrstim u prvih deset u regionu. Ja volim više da drugi pričaju o meni ili dobro ili loše.

Odavno se priča da srbijanska estrada ima jednu Miru Škorić, a bosanska Amelu Zuković, žene koje ste drčne, opasne, iskrene ali i drage?

-Mene tako stalno porede s tim nekim drčnim ženama, ali Mira više nije u trendu, sad me porede sa Marijom Šerifović. Ali, u Srbiji se mijenjaju titule u Bosni ne, ja sam još uvijek po tom pitanju na prvom mjestu  hahaha. Ja sam prva što se tiče bezobrazluka (smijeh). Danas nisi u trendu ako na TV ne spomeneš dupe, sise i tako to… Da se o tome pjevalo u moje vrijeme ja bi izjebacala, i to sve po Vuku Karadžiću (smijeh). Ja sam iskrena i te neke lažne glume mi je više pun kofer. Ali, narodu niko ne može da ugodi. Nedavno sam gostovala na  OTV, kad zove neki gledatelj i komentariše moje pušenje u studiju, pa šta sam trebala da „povučem crtu“, pa da budem cool. Nismo bili u biblioteci već u kafani i to sam ja. Neko prije emisije popije pola litre rakije,a u studiju pije sok i glumi finoću. Mogu da lažem druge,ali ne sebe,pijem rakiju, pušim cigare, uzimam bakšiš i volim da mi novac stave u grudnjak. Što bi moja mama rekla, nemoj da mi glumiš damu, kad već nisi završila fakultet, obuci minjak, popenji se na stol i uzmi pare“. Da se ponovno rodim opet bi bila pjevačica.

Da li ste nekada požalili što se pjevačica?

-Nikada i da se opet rodim opet bi bila isto. Imati privilegiju družiti se sa Šabanom, imati privilegiju da ti cijeli album uradi jedan Muharem Serbezovski, provoditi noći i noći sa pokojnom Vidom Pavlović, biti dio tima pokojnog Tome Zdravkovića, doživjeti da  velike jugoslovenske zvijezde plaćaju da im ja pjevam… Koja bi normalna osoba željela to da promjeni? Da nisam ovo što jesam vjerovatno bi bila u nekim porocima, kamatama, kreditima, nemam vilu od 1.200 kvadrata, ali nisam nikom ni dužna.

Pomenuli ste i Tomu Zdravkovića, ima li nešto zanimljivo iz druženja sa njim?

-Dosta toga, ali prvi put sam vidjela da neko stavi kanister vina od 25 litara pored stola, da mezeti sa sarajevskim vrućim somunom kojeg mu je avionom za Beograd slao pokojni Kić, vlasnik legendarnog hotela „Osmice“ na Trebeviću. Jeo je taj somun, feferone i pio iz kanistera vino. Tada sam se pitala da li ću ja to ikad doživjeti,ali jesam, sama sam sebi prisuštila da pijem vino iz kanistera.

Dali ste se plašili da će te postati alkoholičarka?

-Ne, nikada. Znala sam granice, tada ali i sada. Jedino nisam imala granice u ljubavi, tu sam bezrezervno voljela,a ostalo sam znala sve dozirati.

Da li je tačno da ste bili u vezi odnosno da ste bili zaljubljeni u Halida Muslimovića?

-Nisam bila zaljubljena u njega, ja sam njega bezgranično voljela. Bila je to jedna lijepa mladenačka i iskrena ljubav. Drago mi je što sam ga voljela u periodu kada je bio sličan meni po pitanju karijere, ali već kasnije kada je ušao u „mašinu“ i postao velika zvijezda, bilo mi je drago što smo to na vrijeme prekinuli. Bila je to ljubav bez ikakvog interesa. Danas smo dobri prijatelji.

Bato Šišić