Nihad Kantić Šike: Šta imam od toga ako kukam, i nema ko da me kritikuje, jer tek kad oba Halida i Šerif otišli u Beograd, postali su zvijezde
Vlasnik velikog jugoslovenskog hita koji je danas postao evergrin narodne muzike „Kako starim sve te više volim“, Nihad Kantić Šike ove 2021. godine svečano će obilježiti 40 godina uspješne karijere, ali i 40 godina srećnog braka sa njegovom suprugom.
To je bio povod i razlog da ga kontaktiramo i sa ovim pjevačem slavujskog glasa porazgovaramo o svemo pomalo.
-Mene je ova pandemija zadesila spremnog. Iza mene je dugogodišnja karijera, pa nema razloga da kukam i zapomažem kao neke kolege. Pjevači koji kukaju su osobe koje su dok su radili, živjeli do danas do sutra. Po meni svi mi trebamo da razmišljamo o budućnosti jer nikada se ne zna kada mogu da dođu neka teška vremena,a to se sada i pokazalo kao istinito. Ja sam jedan od onih koji oprezno u životu neke odluke donosi, znao sam kako treba živjeti. Na kraju krajeva porodičan sam čovjek i morao sam tako i da se ponašam – rekao nam je početku razgovora popularni pjevač.
Da li to znači da ste kao izuzetno mlad čovjek počeli o budućnosti da razmišljate?
-Gledajući iz ove perspektive kakav sam život kao dječak imao, to je bio logičan slijed događaja. Moji roditelji su imali osmoro djece, živjeli smo skromno, neke stvari su se i željele, nije se uvijek imalo. Tako sam od samog početka imao respekt prema životu,pa i prema onoj mrvi hljeba koju sam vidjeo na putu, sageo bi se i sklonio je u stranu. Znam šta je ne imati, pa mi je to tokom života i karijere i pomoglo.
Možete li se sada sjetiti šta ste svojevremeno uradili sa Vašim prvim honorarom?
-Obzirom da sam se ja jako mlad oženio,a bilo je to već u mojoj prvoj godini profesionalnog pjevanja ovim poslom, veoma mlad sam dobio i djecu,pa sam odmah znao kako taj novac raspodjeliti, a kojeg opet nije bilo napretek. Ali, odmah sam znao gdje ću i kako taj novac uložiti, tada nisam mogao da razmišljam samo o sebi već i o budućnosti moje djece. Dakle prvim novcima sam kupio djeci hranu, pelene i svaki dinar je bio racionalno podjeljen.
Da li Vam je taj veoma rani brak kasnije pomalo smetao u napredovanju po pitanju karijere, da li ste se kao oženjen mlad čovjek uspjeli naživjeti života?
-Ne, ja sam se naživjeo dobrog života i hvala dragom Bogu uspjeo sam svoj brak da sačuvam. Mene nikada nije bilo u žutoj štampi, nisam nikada živjeo od skandala ili afera,a da bi sebi pravio, gradio karijeru. Izgradio sam je onoliko koliko mi je bilo dovoljno u životu i uopšte se ne kajem što nisam neka zvijezda velika kao kuća. Danas sve te velike zvijezde kukaju kako nemaju i da ne mogu da plate račune. Nikad se ne kajem što sam se mlad oženio. Kada se mlad zaljubiš onda se bojiš da tu svoju ljubav ne izgubiš. 1981. godine je startala moja karijera, te godine sam se i vjenčao,a godinu dana kasnije dobio dva sina, blizance. Danas su to divni momci i svakom roditelju dragi Bog dao takvu djecu kakva su moja. Ni jedan niti pije, niti puši , ma ni kafu ne piju. Nisu na mene po načinu života, fakultetski su obrazovani i to je moj ponos.
Kada ste startali sa snimanjem prvih ploča pjevali ste na ekavici?
-Sve ploče i pjesme sam snimao u Beogradu,takve sam dobijao tekstove na ekavici, a tada se na to nije gledalo, da li se peva ili se pjeva. Želim da naglasim da nas pjevače iz BiH niko nije tjerao na to da ih snimamo na ekavici. Ne samo ja, već i Šemsa, Šerif, Kemal, svi smo snimali na ekavici, niti meni niti njima nije to bilo nametnuto. Bitno nam je bilo snimiti album, a u to vrijeme najveći Jugosloveni smo bili mi Bošnjaci, nažalost!
Obzirom da ste jedna kulturna osoba, puna poštovanja prema drugima, da li ste ikada došli u sukob sa nekim od kolega, da li ste na nekoga ljuti?
-Prije svega hvala ako zaista tako mislite,a mislim da tako mnogi misle o meni,pa i njima svima hvala. A, ljut sam samo na samog sebe, jer sam svojevremeno kao mlad pjevač, kao klinac, propustio/odbio neke pjesme koje su mi nuđene ,a one kasnije postale veliki hitovi. Jedna od tih pjesama je „Bosanac“ koju je kasnije snimio Enes Begović. Kao nesikusan nisam prepoznao te hitove.
Da li mislite, gledajući iz ove današnje perspektive, da ste se više bili okrenuli Srbiji i Beogradu , da bi ste više postigli u karijeri?
-Ne, ne mislim ,ali isto tako mislim dok oba Halida, pa i Šerif Konjević nisu otišli u Beograd, nisu ni postale velike zvijezde. Svi su oni u Beogradu dobili prave i velike hitove, što se tiče muzike i aranžmana. Moja prva ploča je bila iz Beograda. Kao amater pjevač takmičio sam se po BiH i osvajao prva mjesta,a pjevajući pjesme mog idola Šabana Šaulića. Zbog toga sam prvi poziv da snimim prvu ploču dobio iz Beograda od jednog divnog čovjeka i kompozitora, od Ace Stepića, a to je meni bilo kao da mi je Beograd poklonio. U našem prvom telefonskom razgovoru, nakon pozdrava, rekao sam mu da od mene ne očekuje nikakv novac jer ga nemam,a on je rekao: „Ne sine moj, ja od tebe ništa ne tražim, zovem te da dođeš u Beograd jer u tebi vidim veliki potencijal. Zbog toga sam ja otiša u Beograd, i sa njim sa uradio čak šest velikih ploča“.
Da li je vrijeme da se snimaju nove pjesme i da li ćete nakon pandemije pjevati za isti honorar kao i prije nje?
-Za snimanje novih pjesama nije ni vrijeme , niti je vrijeme ulagati novac u nove pjesme. Vremena su čudna i treba dobro razmisliti o svakom potezu. Po mom mišljenju većina pjevača će morati da spusti honorar, jer ima nas zaista mnogo da bismo svi radili koliko toliko i da bi se svi oporaviili od svega toga. Ja sam prvi taj koji će imati toleranciju po tom pitanju. Velika je konkurencija,a niko nije radio.
Da li u ova teška vremena ima više komunikacije između kolega, pjevača?
-Pitanje je zaista dobro, ma niko nikog ne zove niti ima komunikacije. Svako se samim sobom pozabavio, jedino kada se snimaju neke emisije, malo popričamo. Ali, drugog kontakta nema. Umjesto da jedni drugima pružimo podršku, da se zbližimo, da se malo više družimo, da jedni drugima oprostimo ako smo se nekada nešto malo sporječkali, ali ne, sve je to izostalo, nažalost.
Šike je ponosan djed jednog unuka i unuke i oni su mu sjaj u životu.
Bato Šišić
