Enes Begović se oporavio od povrede i korone: Ne znači da sam nacionalista ako pjevam o BiH, neću zaboraviti 50 eura koje mi je dao Džej kada sam dobio unuka

Popularni bh. pjevač, regionalna zvijezda narodne muzike Enes Begović, kao i njegove mnogobrojne kolege, vrijeme pandemije provodi u kućnoj atmosferi. Ovog pjevača pratili su i neki zdravstveni problemi, a o kojima nam je pričao na početku razgovora.

-Nisam bio nešto dobar, dugo sam bio povrijeđen. Naime, tokom jedne fudbalske utakmice baš sam nezgodno povrijedio ahilovu tetivu koja je pukla. Nakon tri mjeseca gipsa, konačno sam malo stao na noge. Uz sve to prebolio sam i kraći oblik coronavirusa, ali na svu sreću sve se završilo dobro. Ja ovim putem apelujem na sve one koji ovaj intervjuu budu čitali da zaista budu odgovorni, da se pridržavaju svih propisanih mjera jer ovaj virus je nešto što je veče od bilo kakvog zla koje nas moglo zadesiti.

Da li ćeš se vakcinisati?

-Apsolutno da. Nemam nikakvog premišljanja po pitanju vakcinacije. Tokom vijekova vakcine su bile jedini spas od kuge,crnog prišta, španske gripe…,a tokom kojih su milioni ljudi izgubile svoje živote,a tako je i danas. To je  jedini i ispravni put ka povratku u normalizaciju života,ali i da bi zaštitili sebe i druge.

U čemu je ova svjetska pandemija zaustavila Enesa Begovića?

-Spisak je zaista podugačak, a ono što je najbitnije svi smo zajedno izgubili po jednu godinu normalnog, kvalitetnog života, a koja je potrošena u ništa. Pokušavajući da budeš pomalo i kreativan, aktivan tokom pandemije, sve je bilo nekako uzaludno, jalovo. Mislim da su svi umjetnici jako mnogo stradali, ljudi koji su naučili da putuju i žive od tog posla su baš mnogo izgubili. Apsolutno ne podržavam kolege koji mnogo kukaju i zapomažu, jer mislim da barem kod pjevača za to nema potrebe. Ima ljudi kojima je mnogo teže i gore od nas pjevača. Ali, jedno je činjenica, da je veliki, zaista veliki nehat ljudi koji su trebali da zaštite svu populaciju BiH, oni se ponašaju tako indolentno i neodgovorno da je sve to za nepovjerovati.

Da su sutra izbori u BiH  da li bi birao ovu sadašnju vlast?

-Ne mogu da odgovorim na to pitanje jer to je zaista privatna stvar. Ali, pokušat ću dati diplomatski odgovor. Ovim intervjuom poručujem ljudima da budu odgovorniji prema sebi samima, da biraju, ili biramo ljude koji će nas istinski zastupati u svim momentima, i u onim dobrim i u onim lošim. Po mom mišljenju, svaka promjena je dobrodošla, svi oni koji mogu da postignu dobre rezultate, svi oni koji mogu više da urade za narod BiH,njih treba birati. Da to budu oni koji u svojim javnim obraćanjima „ne mlate praznu slamu“, već se drže onoga što kažu, što obećaju i ista ta obećanja i održe. Mislim da se trebamo njih pridržavati, i na kraju krajeva, svi oni koji vole BiH i doživljavaju je kao svoju matičnu državu,bez obzira iz kojeg dijela te iste BiH dolaze, njima treba dati glas i biti uz njih.

Mjesec je ramazan, držiš do tog svetog muslimanskom mjeseca, ali jedan si od rijetkih pjevača iz BiH, koji ne pjeva prvi dan Bajrama?

-Da, tako je, ali moram samo da dam odmah na početku jednu ispravk, jer ne bih želio da mi se nešto pogrešno prezentira jer ljudi paze na svaku izgovorenu riječ jedne javne ličnosti. Bajram poslije mjeseca ramazana, mi djeca uvijek smo ga zvali veseli bajram, pa mi se desilo nekoliko puta da sam i pjevao, jer smatram da je to veseli događaj. Ali, što je videntno za Kurban bajram nisam nikada pjevao, a niti ću bilo kada pjevati. To mi je više radni i odgovorniji bajra jer se tada prinosi i žrtva, pa poslije toga se otići i veseliti, po meni nema nikakvog smisla. Ramazan je dar od Boga svima nama. To je jedno iskušenje, pročišćenje, duhovno stanje koje je jako teško opisati. Međutim, tokom tog mjeseca se tako lijepo osjećam, da je to nevjerovatno.

Da li razmišljaš o odlasku na hadž?

-Sada ne bih baš o tome da previše polemišem ili nešto obećajem, ali mislim kada stigne poruka, onda se i odlazi na hadž.

Jedan si od glavnih organizatora Estradne nogometne reprezentacije BiH?

-Ideja nije nova, ideja nije tek tako preko noći nastala, ona je veoma dugo tinjala u meni. U neobaveznim razgovorima sa muzičarima i pjevačima shvatio sam da je došlo vrijeme da tako nešto uradimo. Prije smo mi pjevači imali utakmicu „Sjećaš li se Bentbaše“,pa protiv reprezentacije Italije na Grbavici,a gdje igrao i proslavljeni Ramazoti,pa igrali smo u Rusiji… Srbijanska estrada ima Reprezentaciju u fudbalu, pa Hrvatska… To je nešto što je dobro za širenje kulture, međusobnog poštovanja,a ja sam htjeo da iskoristim to. Muzika i sport su najbolji ambasadori jedne države. Na našim obilježjima osim kontura BiH nalazit će se i violinski ključ, da  se čisto zna da je u pitanju estrada i muzika. Ali, taj ključ može da znači i ključ za otvaranje dijaloga, lijepog druženja,a ujedno i ključ za zatvaranje svih problema koji muče ovu napaćenu državu i ključ koji treba da stavi ad akta sve stvari koje su bile loše. Mislim da je došlo vrijeme da se počne pričati jedna prava i istinska priča, jedna lijepa i pozitivna priča.

Tokom svjetske pandemije od koronavirusa umrlo je u regionu dosta pjevača i muzičara. Umrli su Džej i Tozovac. Imaš li neka sjećanja na njih dvojicu, neke lične kontakte?

-Pokojni Toza bio je kontravezna ličnost u bivšoj Jugoslaviji. Optuživali su ga ,proganjali, zabranjivali su mu rad jer je snimao pjesme koje su opisivale narod kojem on pripada. Po mom mišljenju te pjesme nisu vrijeđale nikoga, on je osjećao da to treba snimiti. Isto kao što i ja pjevam pjesme o Bosni, a svaki pjevač koji nije nacionalistički nastrojen, a pjeva o svojoj državi, tu nema ništa sporno. Pjesma koja je obilježila moj život, moju karijeru je „Bosanac“. Ja sam kroz nju htio da opišem život u Bosni, njenog čovjeka… Jednom prilikom gostujući na jednoj televiziji sa Tozom, on mi je rekao doslovice ovako: “Imaš predivnu boju glasa, predivno pjevaš, pjesme su ti tako lijepe, kad ti pjevaš, onda ja imam osjećaj da sam u Bosni“. To je za mene bila zaista velika pohvala od jednog velikana. A, što se tiče Džeja, bili smo dobri prijatelji. Bio je to jedan divan čovjek i dobra duša. Nikad neću zaboraviti to, i pričam prvi put javno.   Sjedili smo za stolom, a Džej izvadi iz džepa 50 eura i reče mi: “Čuo sam da si dobio unuka, ovo je za njega, ali ovo je zbog njegovog dede“. Mom unuku sam dao taj novac,ali ne tih od Džeja, to čuvam kao amajliju.

Tokom pandemije bilo je dosta korona muzičkih druženja,k ako u BiH tako i u Srbiji. Tvoje mišljenje o tome?

-Po tom pitanju ne želim bilo koga da branim,ali niti da bilo koga napadam. Bit ću sada iskren do kraja, da su i mene pozvali na te neke korona zabave, vjerovatno bih i ja otišao, ako je druženje od nekih desetak ljudi. Da budemo iskreni do kraja, da tebe zovne neko tebi drag,ko ima rođendan ili slavi rođenje djeteta sigurno bi otišao. Apsolutno ne podržavam takva druženja,ali nemam pravo da bilo koga kritikujem. Ne treba to previše uzimati za zlo, svako može da pogriješi. Više se ne dešavaju takve stvari. Imamo mi puno, puno više stvari koje su mnogo gore,a o njima se priča u javnosti,a u te stvari nisu upetljani muzičari i pjevači.

Koliko te apsistencija od pjesme i nastupa zbližila sa nekim ljudima?

-Jako dobro pitanje, a ja uvijek potenciram na njemu. Ipak, jedan tvoj kolega me upozorio da stalno jedno te isto pričam, a ja kažem da nije istina, pričam ono što je jako važno. Tokom pandemije malo bolje sam upoznao neke ljude, shvatio sam koliko su neki jako dobri,a neki loši. Došlo je do nekakvog zbližavanja posebno familijarnog, pa bi trebali nastaviti tako i poslije pandemije. Jedino u čemu je uspjela ova pandemija je na zbližavanju ljudi.

Pakost, zavist? Kako izlaziš na kraj sa tim?

-Sve to sam stavio na marginu mog privatnog i poslovnog života. Kako čovjek stari shvata koliko su neke stvari nebitne u životu. Shvatio sam da je sve to neko svrzino kolo koje se vrti u krug. Doći dan kada ćemo svi odgovarati za svoja djela ili nedjela. Ljudi bi trebali živjeti opuštenije, živjeti sa više ljubavi i osjećanja.

O planovima?

-Jasmin Pivić i njegova ekipa iz Zenice, naravno u saradnji sa mnom u završnoj smo fazi spota za pjesmu „Proljeće u Mostaru“. To je jedna prelijepa pjesma o tom gradu koji će uvijek biti inspiracija za neke nove pjesme. Autor pjesme je Dino Muharemović i sada mi je jako drago što smo je ekranizirali.

Bato Šišić