Hanka Paldum iskreno o svemu: Kada uzmeš abdest i padneš Allahu na sedždu, onda ti ne treba nikakva vakcina u životu

I u mjesecu ramazanu bh. estradna diva Hanka Paldum proslavila je i svoj rođendan.

Kaže kako tom datumu i ne pridajem toliko bitnosti.

-Sve dok mi ne počnu stizati čestitke i ne znam da mi je rođendan. Godine su samo broj, ja se beš i ne radujem mnogo tome. Više volim da se družimo, da pričamo o nekim veselim temama, da se smijemo. Meni je svaki pur rođendan kada čujem da se smanjuje broj zaraženih, broj umrlih. Te informacije su meni rođendanske čestitke. Godina više ili manje me ne zanima. Ja ne volim brojke, ne znam ni koliko imam godina, koliko imam novca. Koliko god imam, bitno je da je meni fino. Samo da živim, normalno, zdravo.

Prisjetila se i vremana kada je tek počela postiti u ramazanu.

-Da bi se toga sjetila moram se vratiti u moje rano djetinjstvo. Babo rahmetli nam je „prišivao“ dane koje smo prekinuli, nagrađivao nas. I tako nam je svima lagano ulazilo u krv. Kao dijete sve mi je to bilo zanimljivo, u mladosti,a kao i svaka mladost, bilo mi je do provoda,pa ko je mislio na post? Sve su to bile neke životne faze, a onda dođeš u godine kada osjetiš neodoljivu želju da  da sam sa sobom raščistiš, nađeš tu neku blagodat u vjeri, postu. Kada sam bila u problemima bilo kakve prirode, sve sam riješavala snagom svoje volje, razumno,trezveno, samo vjerujem u dragog Boga i u sebe. Nikada nisam dala da bilo ko sa mojim životom diriguje i zbog toga me sva ova situacija čini jako tužnom.

Da li smatrate da Vam je u vrijeme pandemije ukradena godina života?

-Pa, nama, tu mislim na narod BiH još od početka devedesetih godina pa do danas, sve su to skoro naše ukradene godine. Stalno je neka borba, neko iščekivanje,a godine prolaze. Pola mi života prođe u nekom iščekivanju. Taman kada sam bila u najboljim godina, sve je stalo. Nikada nisam gledala koje je kakve vjere, već samo da je čovjek. Kada sam čula da je umro muzičar Branko Pavlović, isplakala sam dušu. Kada sam svojevremeno išla da pomognem pokojnom Bori Spužiću Kvaki, mene nije interesovalo koje je vjere, već samo da je čovjek. Svaki insan ima dušu, tijelo, bez obzira koje je vjere i nacije. Svim vjerama i nacijama u BiH su ukradene godine života, a ne samo ova zadnja.

Da li će te se vakcinisati?

-Ja sam se već odavno vakcinisala, ali sada je pitanje kojom vakcinom? Kada uzmeš abdest i padneš Allahu na sedždu,o nda ti ne treba nikakva vakcina u životu. To je vakcina iznad svih vakcina. Sve ovo što se dešava su radnje protiv dragog Boga. Ne daju nam u džamiju, crkvu, katedralu… Strašno“.

Ako Vas prisile tako da nećete moći da pjevate, putujete, nastupate?

-Pa, ne moram vala. Koliko ima naroda koji ne pjeva? Ne moram ni putovati, dovoljno je da sam zdrava fizički, umno. Dovoljno mi je da odem u šumu da berem cvijeće, da šetam sa dragim insanima. Sve Allah dragi stvara i uništava,pa će uništiti i ove koji su sve ovo stvorili. Ako me zakači virus, pa šta ću? Mogao me je pogoditi i snajper u ratu, pa nije. To je moja filozofija.

Prošle godine je umro autor Vašeg velikog hita „Pamtim još“, kompozitor i pjevač Miša Marković. Otišao je tiho, a veoma malo pjevača ga se sjetilo.

-To je također baš tužno. Kako da se ne sjete jednog divnog čovjeka i velikog autora. Nije on samo meni pisao pjesme, bilo je tu dosta pjevača, da sada ne nabrajam, da nekoga ne izostavim. Njegove pjesme nisu nas proslavile,a li su bile jako popularne i postale evrgrini. Imala sam sreću da je baš meni dao tu pjesmu „Pamtim još“. Tada i u to vrijeme je išlo nekako spontano. Kada čuješ kod nekog pjevača neku dobru pjesmu,pa ga pitaš ko je je radio, pa onda sam kontaktiraš tog kompozitora i zamoliš  da i tebi uradi pjesmu. Ili su kompozitori namjenski radili pjesme za određenog pjevača,a danas je sve to obični vašar.

Da li ima druženja u pandemiji?

-Prije ove pandemije svi smo se počeli nekako otuđivati jedni od drugih. Nismo se družili, bili smo razdvojeni, pa je možda i to neka kazna. Mada, kako primjetim počeli smo se malo više jedni drugima približavati, jedne druge posjećivati, jer nema više te neke životne trke. Kod mene je opet sve ostalo isto, uvijek sam bila neposredna, topla, nisam zajedljiva, ljubomorna?

Kada već pominjete zajedljivost i ljubomoru, da li Vam se nekada desilo da ste bili ljubomorni na neku koleginicu koja ima dobru pjesmu?

-Ne  nikada. Sjećam se kada je prije par godina Ćana snimila jednu pjesmu, ne sjećam se zaista koja je bila, ja kad sam je čula, neka milina se razlila mojoj dušom. Pomislila sam, kako ova žena ima tu neku pozitivnu energiju, ljepotu duše. Potrudila sam se i dobila njen broj telefona i poslala sam joj poruku, kako sam oduševljena njenom pjesmo, da me jednostavno ganula. Žena nije mogla da vjeruje. Ja sam joj rekla: „Pa zašto dušo moja ne možeš da vjeruješ? Svi imamo tu neku emociju koja se probudi na ovaj ili onaj način, a mene je dotaknula tvoja pjesma“. Uvijek sam se trudila protiv negativne energije i nikada joj nisam dala da zavlada sa mnom. Jako se radujem nečijem uspjehu i mene to hrani. Sve što kažem, kažem iskreno.

Nedavno se pojavio video snimak gdje zajedno sa Šabanom Šaulićem, Halidom Muslimovićem,Ljubom Aličićem pjevate opušteno u jednom restoranu?

-Kada sam nedavno bila u Novom Pazaru, a gdje sam išla da snimam ramazanski program, pa mi je jedan Adnan sa TV Novi Pazar dao taj snimak. Bilo je to mislim 2001. godine kada je u Novom Sadu bila dodjela muzičkih nagrada,“Viktorija i Viktor“. Ja sam se taman tada u to vrijeme bila vratila sa Ummre,a tamo sam bila kupila i tu predivnu haljinu koju sam tada imala na sebi. Meni je posebno ostalo u sjećanju da je tada bio i divni  Đorđe Marijanović. Poslije dodjele tih nagrada organizatori su za nas u jednoj predivnoj kafani priredili jedno lijepo večernje druženje,a koje se oteglo do ranih juranjih sati. Sjećam se da onda uslijedilo jedno divno natpjevavanje nas pjevača. Bilo je tako lijepa večer. Nažalost nema više tako prijateljskih druženja među pjevačima. Jednostavno se otuđujemo jedni od drugih.

I na kraju, da li vidite svjetliju budućnost kada sve ovo jednom stane?

-Dobro je rekao hafiz Bulgari, mi svojim dahovima sami sebi naručujemo i dobro i zlo. Ako misliš dobro,bit će ti dobro. Naravno da budućnost postoji. Na nama je da poštujemo, cijenimo, volimo, da poštujemo božije upute. Prepustimo se Allahovoj volji, čuvaj ono što ti je dao i ne sekiraj se za budućnost.

Bato Šišić