Mnogi kažu da na estradi nema prijateljstva, da se svako bori za sebe, podmeću se skandali da se onom drugom kolegi nanese neka šteta. Ali, njih dvojica to sve opovrgavaju, pa mada se često ne viđaju uvijek su u dobrim, pa hajdemo reći, prijateljskim odnosima. Riječ je Osmanu Hadžiću i Muji Isanoviću.
-Mujo i ja smo se prvi put upoznali 1989. godine kada sam ja došao u Sarajevo. Mujo Isanović i rahmteli Curi Džekson su bili među mojim prvim kolegama koje sam upoznao i sa kojima sam se družio i koji su mi u Sarajevu pružili nesebičnu podršku. A, posebno se uvijek kako sa radošću tako i sa tugom sjetim rahmetli Curija koji je bio i duhovit,a jednom prilikom mi je doslovice rekao: „Znaš Osmane ja volim žene,a i one mene,ali kada se ti pojaviš ni jedna me više ne gleda. Zato molim te ne dolazi tamo gdje ja pjevam.
Na ovu priču nadovezao se Mujo Isanović,a koji nam je otkrio slijedeće:
-Sjećam se da je to bilo u restoranu „Topola“ na Ilidži gdje je sa svojim orkestrom svirao tada najveći jugoslovenski hitmjeker narodne muzike Ibro Mangafić i pjevao je jedan momak sa slavujskim glasom. Ja ga pogledam,a on lijep kao slika,pitam Ibre ko je on,a Ibro mi kaže, to je buduća velika jugoslovenska zvijezda. I baš se ostvarilo Ibrino predkazanje.Ibro je od Osmana za sekundu napravio veliku zvijezdu.
-Iskreno govoreći ja sam imao sreću, da jednog dana budem na pravom mjestu i u pravo vrijeme,a bilo je to u hotelu „Evropa“ u Sarajevu, kada sam se upoznao sa Ibrom Mangafićem. Moram da kažem da treba da se zahvalim i kolegi Rifetu Tepiću koji me nazvao i rekao mi da se Ibro raspituje za mene. A, ja sam tada zbog jedne djevojke došao u Sarajevo i nisam još počeo da pjevam. Nakon pet dana Ibro mi ponudio da radim sa njegovim bendom, baš u toj „Topoli“. A, pjevati u tom restoranu tada i u to vrijeme je bilo, kao da te Osim pozove u reprezentaciju. Tu je ustvari bila kao audicija za svakog pjevača“- ispričao nam je Hadžić.
A, na našu konstataciju da se danas mnogi stide reći da su počinjali u kafani, Osman je iskreno odgovorio:
-Ja imam samo devet mjeseci kafanskog staža, i naravno da se ne stidim i ne bježim od toga. Onda sam snimio moju prvu ploču, krenuli su koncerti,a kasnije sam se opet vraćao kafani, jer kafana je mjerilo kvaliteta i popularnosti dobrog pjevača“.
Mujo se na kraju opet dotakao rahmetli Džeksona Curija i otkrio nam kako su njih dvojica svojevremeno bili nerazdvojni,a bili su poznati kao dva velika šarmera, zavodnika na sarajevskoj muzičkoj sceni.
-Kada je rahmetli Curi poginuo ja sam snimio i pjesmu posvećenu njemu,a danas često na nastupima pjevam njegov veliki nezaboravni hit „Pjevala je pjesmu tuge“. A, ta pjesma nastala je u brzom vozu za Beograd, kada smo rahmetli Curi, Ibro i ja krenuli za „Košutnjak“,a gdje se danas nalazi Grand da bi snimili album.Bila su to zaista nezaboravna vremena.
Bato Šišić