Poznati bh. sazlija Avdija Lemeš prije pet godina u Udruženju „Oaza“ iz Sarajeva u kojem su smještena djeca sa posebnim potrebama osnovao je muško-ženski hor odnosno horsku sekciju sa tom djecom.
-Imam sina koji je sa stopostotnim ograničenjem. Imam jednog kolegu harmonikaša koji ide sa mnom i sa tom djecom radimo, vježbamo dva do tri puta sedmično. Ja bih možda vremenom i odustao od svega toga, jer naprosto dođe do prezasićenja,umora,ali to dječije oduševljenje kada me vide, jednostavno me tjera naprijed. Djeca sa posebnim potrebama su jako specifična, imaju česte promjene raspoloženja,ali pjesma ih uvijek nekako podigne i osjeti se razdraganost u njihovom ponašanju.
Da li djeca sa posebnim potrebama imaju osjećaj za ritam, za pjesmu?
-Sve je to različito od djeteta do djeteta. Kada neki od njih“potone“ ja ih uvijek pokušam malo razveseliti. Ima ih koji uopšte ne znaju,ali žele da budu dio tog hora. Kako je jednom rekao moj prijatelj rahmetli Esad Arnautalić, one koji znaju prebaci naprijed ,a one koji ne znaju stavi otpozadi. Ali, nikom nemoj reći da ne zna,jer će ga to strašno uvrijediti.
Kako se finansirate?
-Jednostavno apliciramo i tražimo podršku. Ja sam dugo godina i sve do penzije radio na aerodromu i moj mendžemnt mi je uvijek i sve do prošle godine pomogao. Sada imamo pomoć nekih firmi, BH telekoma, BH pošte, a posebnu pomoć nam pruža naš iskreni prijatelj i istaknuti estradni radnik Mirsad Ibrić“.
Da li Sarajevo ima sluha za djecu sa posebnim potrebama?
-Ako ćemo pošteno i na prvu, vjerujte mi da nema,a to je baš žalosno. Ima individualaca koji to samo svojim radom guraju,ali oni koji bi trebali to da vide i da pomognu, oni izbjegavaju sve to.
Da li imate podršku poznatih pjevača?
-Imamo podršku Hanke Paldum, Halida Bešlića, Refije Muslić, Kice nam je uvjek na raspolaganju. Ovih dana objavili smo i CD,a Halid nije mogao da vjeruje da ta djece pjevaju sve te pjesme?
Kako nauče tekstove pjesama?
-Ja svaku pjesmu napišem na papiru velikim slovima,ali neki zaborave,a neki ne znaju upšte, ili bolje rečeno ne mogu da nauče. Sve su to poznate sedvalinke,ali na kraju smo ipak uspjeli snimiti CD“.
Da li imate zahvalnost njihovih roditelja?
-Imam, vjerujte mi da imam. Tu je i moj sin. Ja ih ponekad i ocjenjujem,a njemu sam neki dan dao jedinicu, bio je baš nešto ljut, neraspoložen. Oni imaju taj neki poseban osjećaj,a kojeg samo rijetki ljudi mogu da prepoznaju. Posebno sam sretan kada vidim njihova nasmijana lica i to mi je najveća zahvalnost za ovaj moj rad. Nakon ovog CD planiramo i nove prijekte,a jedan od njih je snimanje CD na kojem će pjevati ova djeca zajedno sa poznatim imenima bh. estrade“.
Bato Šišić