Toma Zdravković cijeli život posvetio je pjesmi, kafani i ženama.
Zna se da je mnoge svoje numere uglavnom namijenio damama koje je volio ili koje su bile značajne u njegovom životu, ali jednu tajnu je ponio u grob.
Naime, njegov veliki hit “Jelena” nije posvećen samo njegovoj snahi, supruzi Novice Zdravkovića, već i, kako otkriva njegova prijateljica iz Njemačke, prostitutki koju je osamdesetih godina upoznao na željezničkoj stanici u Frankfurtu.
-Čitala sam u medijima da je pjesma “Jelena” posvećena mnogim ženama. Ali sve su to špekulacije. Istina je da je Toma tu pjesmu napisao za djevojku koju je upoznao ovdje u Frankfurtu i u koju se ludo zaljubio. U to vrijeme je bio oženjen i vratio se iz Kanade. Bilo je to 1984. godine. Ona se bavila prostitucijom. Od toga je živjela, i to nije krila. Bila je lijepa kao san. Upoznali su se tokom jedne noći, kada je vozom došao u Frankfurt – priča sagovornica.
Prema njenim riječima, ta Jelena je Tomu primila u svoj stan:
-Živjela je kao podstanar. Jedan dan sam došla kod nje kad iz kupatila izlazi muškarac. Bilo ga je sramota kad me je ugledao. Stidljivo se predstavio, rekao mi je da je pjevač. Pošto nije imao garderobu, Jelena me zamolila da odem do robne kuće da mu kupim košulju. Dala mi je novac i rekla da uzmem broj 37. Šta ću, otišla sam, ali nisam našla tu veličinu nego 38. To je bio najmanji konfekcijski broj. Dala sam mu tu košulju da obuče i zahvalio se. Ja sam otišla kući, a oni su izašli u provod. Vodala ga je po kafanama.
Naša sagovornica tvrdi da je Tomina Jelena bila i s Miroslavom Ilićem i njegovim kumom Dobrivojem Topalovićem.
-Voljela je ona te pkevače. Njih dvojica se nisu toliko zainteresovali za nju kao Toma. On je želio da mu ona smiri srce. Međutim, Jelena nije bila zaljubljena u njega. Jednom prilikom je ovdje u Frankfurtu bio sa Zoranom Kalezićem i sa Šabanom Šaulićem.
-Njima je rekao da mu je Jelena ukrala dušu i srce i da ne može da stane dok je ne osvoji. Želio je da bude samo njegova. Nije ga bilo briga ni za brak ni za karijeru, samo je htio da bude s njom, ali ona je pobjegla od njega jer taj posao kojim se bavila nije željela da napusti. Kad joj je napisao pjesmu, koju je objavio 1990. godine, poslao joj je da je pročita i ona se oduševila, ali mu je rekla da je džabe jer njeno srce pripada ulici – završava sagovornica, svjedok brojnih događaja sa estrade iz osamdesetih godina.