Iako je već poodavno prešao sedamdesetu godinu života, Kemal Malovčić i dalje punih i dugim koracima gazi kroz život. Ovo ljeto bilo mu je izuzetno radno i paradno,a ponajviše je nastupao u Bosni i Hercegovini.
Nastupa je bilo kao u vrijeme njegove najveće popularnosti,a pjesme sa njim na tim istim koncertima pjevalo je horski najmanje tri generacije njegovih fanova.
-Dok je bila svjetska pandemija baš mi je bilo dosadno bez nastupa, druženja, a svakom pjevaču i muzičaru koji je navikao da radi ,posao je baš nedostajao. Ali, radio sam ja pomalo i tada,ne javno, onako malo skriveno i za odabrano društvo,ali nije to t “- rekao nam je Malovčić kada smo započinjali ovaj razgovor.
Dok ljudi Vaših godina sjede kod kuće i čuvaju djecu, Vi još uveliko radite , putujete i uveseljavate Vaše fanove?
-Kada dođem na nastup i vidim masu tih ljudi, onda zaboravim i na godine, i na umor i na pedeset godina karijere. Sva ta atmosfera me ponese na krilima sreće. I onda sam sebi kažem, pjevaj Kemo i uveseljavaj ljude. Malo je teško kada su nastupi vezani, jedan za drugim ,po četiri ili pet dana, a kada su na preskaku,onda to sve nekako ide veoma lako.
Da li sjećate kada ste snimili Vašu prvu ploču i kako se to desilo?
-Ma, kako da ne. Bilo je to kada sam svirao u Gospiću harmoniku i pjevao 1969. godine, pa me tu zapazio jedan muzički urednik iz Beograda. Tada sam sam za sebe napisao pjesmu „Nevjernice moja,vrati mi se ti“ i „oko Sane procvjetala polja“. A, prije toga bio sam u Sarajevu na audiciji i nisam prošao. Rekli su mi da ja,kao ne znam ništa. Ali, narod je sudija i kadija. Mislili su da su veći bili od svega,ali nisu od naroda. I kada sam bio u Južnom vetru , svi pjevači od Dragane, Šemse, Mileta, Sinana su se vrtjeli po radiostanicama, samo moje pjesme nisu, jer su za mene govorili da sam hodža, da ne pjevam već učim kao hodža. Imao sam totalnu blokadu sve dok narod nije presudio i tražio me uveliko. A, u Južnom vetru sam promjenio totalno stil pjevanja. Ranije sam pjevao šumadijske dvojke,jer je bilo aktuelno. Moja posljednja ploča u tom stilu je bila „Gdje si sada leptirice moja“,a album „Okreće se kolo sreće“ je stopostotno odredio moju buduću karijeru,pa evo sve do danas“.
Da niste svojevremeno otišli u Južni vetar, da li bi Vaša popularnost bila toliko enormna kao što je i dana danas?
-Ne, ne bi nikada bio toliko popularan. Pjesma je veoma bitna, a koja će biti nosilac karijere. Uvijek sam dragog Boga molio da mi da jednu takvu pjesmu, da majmunima pokažem i dokažem da znam da pjevam. I, kada je izašao album „ Okreće se kolo sreće“ nastao je lom. Tu pjesmu sam prvi put uživo otpjevao u Skoplju na stadionu, nisu mi dali sat vremena da napustim binu. Kompletan prepun stadion pjevao sa mnom. I tad sam pomislio, e sad će svima onima koji su mi rekli da od mene nema nista, Kemal da jebe sve po spisku“.
Kada se završila era Južnog vetra pričalo se sve i svašta,da čujem od Vas pravu istinu?
-Dok smo svi zajedno radili bili smo kao jedna porodica, svi smo međusobno komunicirali sasvim normalno,a ni Mile Bas nije dao da dođe između nas do bilo kakvih nesuglasica.Uvijek nam je govorio da smo ekipa, porodica i da se držimo jedni drugih. Dragana je otišla iz Južnog vetra prva, otišla je sa Rakom Đokićem i napravili su od nje kao neku megazvijezdu. Malo joj je izgleda para bilo u Južnom vetru, kao Raka će joj raditi solističke koncerte i tako to. A, tim menadžerima je bilo samo u interesu da je iskoriste i da na njoj uzmu veliku lovu. Ali, na kraju je bila aktuelna, pa je i ona pored njih zaradila.
Kakva je Šemsa bila?
-Ma to je bila moja/ naša majkara. Sve nas je okupljala oko sebe,a ponajviše je pazila i čuvala Draganu. I danas kada se spomene Šemsino ime treba se ustati i sa poštovanjem izgovoriti.
Da malo uporedite ono Vaše vrijeme i ovo današnje vrijeme kada se radi o estradi?
-Prije svega velika je razlika u kvalitetu pjesama koje se snimaju. Što se tiče izgleda i estetike danas su sve pjevačice lijepe i zgodne, pa i one babetine koje su nekako počele pjevati u moje vrijeme ili desetak godina kasnije koje se danas fotošopiraju i peglaju. A, neću da pomislim kako im je kada se ujutro pogledaju u ogledalo. Svaka je sa napućenim usnama,a mnoge samo krekeću. A, svađa ,prepucavanja je uvijek bilo“.
Poznati ste po tome da mnogim kolegama dajete nadimke?
-Jeste istina je,pa šta ću kada vidim čovjek i on liči na nešto. Evo, ovog ljeta mnogo sam se družio sa Mujom Isanovićem i njemu sam dao nadimak kokoš. Imao je prije dobru kosu,pa mu počela opadati, a on je sve nešto namještao. Ja mu tada kažem da liči na kokoš sa tom kosom i neka se ošiša na nulu“
Ceca ili Jelena Karleuša?
-Ceca u svakom slučaju. Prije svega odlično pjeva, ima moćne hitove,a ona mi je i kao neki prijatelj i drug. Ceca je došla na moj koncert u Beogradu,podržala me,bio je to poslijeratni koncert na Tašmajdanu. Poslije toga me pozvala i na ručak kod nje kući, i bila je odlična domaćica.Nekada smo se na početku njene karijere družili i ona je uvijek bila zahvalna zbog toga,kao i na savjetima koje sam joj davao,kao stariji. I uvažavala je to. A, Karleuša je po meni nešto kao „dvorska zabavljačica“. Stare age su na svojim dvorovima imale po jednu zabavljačicu ili više njih, a koja bi zabavljala goste koji im dođu.
Ako Jelena ovo pročita, i bude snažno reagovala?
-Pa, neka reaguje. Svi smo vidjeli kako se ona ponašala prema onoj djeci u Zvezdama Granda,kada je bila član žirija. Nazivala ih je kuharicama, spremačicama i svakakvim ružnim imenima. Ako si javna ličnost nemaš pravo da mlade ljude, djecu vrijeđaš. Jeste da izgleda dobro, diktira modne trendove,ali nema glas“.
Bato Šišić