U švedskom gradu gradu Västeras, na jezeru Mälaren, odjekivali su najljepši zvuci sevdaha.
U organizaciji Udruženja “Safet Isović” kojim rukovodi kulturni zanesenjak i veliki ljubitelj sevdaha Hasan Tajić, održano je veče pod nazivom “Sevdalinka nas Bosnom puni”.
Iz Sarajeva se na ovo veče zaputila vrhunska ekipa sevdalija okupljena oko Fondacije SEVDAH: Alma Subašić, Damir Galijašević, Hasiba Agić, Sejo Pitić, Zanin Berbić i klavijaturista Ajdin Selimović.
Večer su prigodnim obraćanjima otvorili organizatori Hasan Tajić i Meho Kapo.
Nakon obraćanja osnivača i direktora Fondacije SEVDAH Damira Galijaševića, krenula je pjesma. Pjevane su najljepše sevdalinke, o Bembaši, o svakoj tuđoj zemlji – tuzi golemoj, o banjalučkim sevdahom sačuvanim likovima, Latifagi i Džaferbegovoj kaduni. Za posjetioce iz Sandžaka, zapjevali su se i biseri iz riznice sandžačke tradicionalne pjesme.
Naročito emotivno publika je reagovala na pjesme sa nostalgičnim porukama: „O rodni kraju, ti si mi blago svo, srce te želi u tuđoj zemlji, daleko, daleko…“ i „Nije majka zemlja svakojaka“, ali na onu pjesmu koja nepobitnu poruku nosi u samom naslovu: „Nigdje tako k’o u Bosni nema“.
Oficijelni, koncertni dio programa završen je zajedničkim pjevanjem sevdalinke “Bosno moja divna, mila”. Pjevali su Hasiba i Sejo, Alma i Zanin, te više od stotinu Bosanaca i Hercegovaca, Krajišnika i Sandžaklija.
Nakon večere, krenulo se s neformalnim dijelom večeri, zabavom za posjetioce. Pjevali smo vječne hitove iz repertoara Hanke Paldum, Bebe Selimović, Silvane Armenulić, Mehe Puzića, Seje Pitića… a onda su krenule stizati salvete sa željama.
Poželio narod sevdaha. “Lipa cvića naokolo Bišća” za Krajišnike, “Je l’ Sjenica gdje je nekad bila” za Sandžaklije, “Došla Drina od brijega do brijega” za goste iz Istočne Bosne… do dva sata iza ponoći pjevale su se najljepše pjesme iz prebogate narodne riznice.
Sretni smo kad imamo priliku širiti sevdah svijetom. Još sretniji kad u toj misiji razgalimo dušu – i mi našem narodu rasutom širom svijeta, i oni nama svojom ljubavlju prema Bosni i bosanskoj tradicionalnoj pjesmi sevdalinci.
-Bože kada sam vidio sve te divne ljude koji su, malo je reći, uživali u svemu tome, još jednom sam se uvjerio da je sevdalinka neprocjenjivo muzičko blago naše nam jedne i jedine Bosne i Hercegovini. Svi ti divni ljudi koji žive vani željni su pjesme iz rodnog kraja. Ovaj put im se u ime svih nas koji smo bili tamo od srca zahvaljujem – rekao nam je Galijašević.
Bato Šišić