Bh. pjevač istinske narodne muzike Džemo Hru objavio je još jednu novu pjesmu. Ovaj put nazvao ju je ‘Austrija’, pjesma koja govori o životu u tuđini. To je ujedno bio i povod da sa njm porazgovaramo, a razgovor je bio iskren. Britak na jeziku sagledao je stvari iz svog ugla, koje trenutno vladaju na estradi.
Vrele i mokre guze
– Ja sam narodni, a ne estradni umjetnik, rekao nam je na početku razgovora Džemo Hru, pa odmah dodao: „Da sam se posvetio karijeri kao ženama bio bih na samom estradnom vrhu.
– Priznajem da mi je na početku karijere imponovalo kad me najave kao “estradni umjetnik”. Danas estrada podrazumijeva i gaćice, vrele i mokre guze, glumatanje u rijalitiju. U tome ne učestvujem i ne želim da se poistovjećujem sa vokalnim invalidima, prvenstveno mislim na “pjevače “.
Naravno, pod estradnim nebom ima mjesta za sve, ali hajde malo da se pogledamo u ogledalu i da vidimo gdje smo i ko smo, šta ćemo našoj djeci i unucima prenijeti kad je ukus u pitanju.
Šta je potrebno da bi bio dobar pjevač i da bi se trajalo godinama i decenijama? Koji je to recept za uspjeh?
– Prije svega potreban je talenat, kao i iskrena ljubav prema muzici. Potrebno je u poplavi svega ostati svoj, slijediti svoje srce i vjerovati u sebe.
Kako vidite danas bh. folk scenu, postoji li i dalje kvalitetna narodna muzika?
– Postoji i danas kvalitetna narodna muzika, ali se o njoj ne vodi dovoljno računa. Nije dovoljno zastupljena u medijima i problem je što se sve svrstava u isti koš, da se sve to naziva terminom ’narodnjaci’. I u narodnoj muzici treba odvojiti žito od kukolja, i stvari treba nazivati pravim imenom. Umjetnost i estrada su dva različita pojma. Privatno slušam pravu narodnu muziku i osamdesetih godina, evergrin, klasiku… Slušam svaku dobru muziku.
Biti tu negdje, bez pompe i reklame…
– Ja sam pjevač zato što volim muziku i zato što znam da pjevam, a ne cirkuzant u jeftinim TV emisijama. Skromnom čovjeku uvijek dosta – poručuje Džemo.
Kao ‘rentakar’
Najviše me boli poplava ovih “kavera” i kad čujem od kolega: “Oživio sam ti pjesmu!” A, majke ti, šta si joj radio? Šta si joj promijenio pa si je oživio!? Ja mogu da obučem tvoje odijelo, ali mi stoji kao na strašilu. Iskreno, za poplavu svih tih “kavera” mnogo su krivi i kompozitori. Jedan nadobudni kompozitor mi reče da mi pjevači imamo pjesme samo na korišćenje. Tretiraju nas kao “rentakar”. Prave takve pjesme da prežive sezonu
– Ako izgubimo kulturu i tradiciju neminovno ćemo izgubiti identitet. Nestaćemo kao narod zapravo da ako izgubimo tu našu tradicionalnu pjesmu, ne samo pjesmu vec i jezik i pismo nestaćemo kao narod. A čini mi se da sve više i više krupnim koracima koračamo tamo, nastojaćemo da ne dozvolimo to !!! Vrlo je važno da mi kao narod sačuvamo muziku svoju narodnu (sevdalinku ), neka svih ovih drugih, ali ovo mora da se čuva.
Ljubite pjesmu svoju kao dušu svoju i, ne dozvolite da vam pred kućom zaigra tuđe kolo i zasvira tuđa pjesma. Pjevajte svojim glasom, jer svaka ptica pjeva svojim glasom i ljubite se, čuvajte se i volite i budite tolerantni!
Bato Šišić