Adnan Bilalbegović rođeni je Banjalučanin. Od 1992. godine živi u Njemačkoj tačnije u Frankfurtu. Posljednjih 12 godina radio je odnosno menadžerisao dva velika američka restorana sa više od 200 mjesta. Prije toga radio je kao menadžer u popularnim frankfurtskim diskotekama koja su bila mondenska okupljališta svih koji nešto znače u Frankfurtu.
Ipak, kako se kaže, kad-tad u svakom od nas proradi onaj mali dio podsvijesti, a koji nas vraća u vaše korijene, budi u vama ono nešto, a što se zove domovina. A, kako je Adnanova domovina Bosna i Hercegovina i on je odlučio da neki svoj poslovni životni krug, zatvori ili možda tek otvori u prostranoj „Avliji“ u centru Frankfurta u ulici Mainzer Landstrasse na broju 114.
Zbog čega si nakon uspješnog menadžerstva odlučio da se posvetiš privatnom biznisu?
-Pa jednostavno zbog toga što se čovjek nakon svih tih godina uspješnog rada, nakon višegodišnjeg iskustva kojeg sam stekao, odluči da sve to nekako pretoči u nešto što bi mu i dalje predstavljalo zadovoljstvo u radu, ali i u životu. A, ova „Avlija“ je oduvijek bila moj san i želja koja je godinama tinjala u meni. Nikada nisam svih ovih godina radio s našim ljudima, pa mi je to bio izazov. Ali, tu je i srce više vuklo ka domaćem, bosanskom, nečemu u kojem bi zaista bio svoj na svome. Ovo je inače i jedan dio mog ličnog izazova jer ja nikada nisam radio sa našim ljudima, a mnogi su mi govorili da ne radim sa našim narodom jer kao svi mi znamo kako je raditi s našim. Eto, ja to sada hoću, pa ćemo vidjeti.
Zašto naziv „Avlija“?
-Zbog toga što je avlija pojam nečeg lijepog, mjesto gdje se ljudi okupljaju, druže, razmjenjuju mišljenja, gdje se osjeća prijateljska atmosfera. Ugostiteljstvo je takvo gdje se uvijek i samo uvijek gleda na zaradu, daj sastavi što više stolova, da što više ljudi može da sjedne, a kod mene nije tako. Želim ljudima pružiti opuštenu domaćinsku atmosferu. Ako neko želi da proslavi rođenadan ili bilo šta drugo, evo im, neka sve uzmu, neka se opuste i druže.
„Avlija“ je urađena baš s „mirisom“ na BiH. Gdje si nabavljao sav ovaj namještaj i sve ove rekvizite?
-Sve je stiglo iz Sarajeva. To je grad sa neiscrpnom kulturnom baštinom, umjetnicima znanim i neznanim koji fanstastično znaju da stvaraju sve što čovjek poželi. Čak razmišljam o tome da u saradnji sa njih nekoliko s Baščaršije napravim saradnju i njihova stvaralačka djela prodajem ovdje u Frankfurtu.
U „Avliji“ se mogu naručiti i pojesti originalni ćevapi sa Baščaršije, baš kao i u ćevabdžinici „Hodžić na Baščaršiji“?
-Moj mentor je Ramiz Hodžić sa Baščaršije. Niko ne da svoje recepte, ali porodica Hodžić je dobra sa mojom suprugom jer ona je Sarajka ,a njen babo je dobar jaran sa Ramizom. Bio sam dvije sedmice kod njega na školovanju, a jedan njegov radnik je bio ovdje kod mene šest dana na samom otvorenju da nam pomogne. Ja dalje radim ćevape, išao je sa mnom od mesara do mesara u Frankfurtu dok nije pronašao onog koji je idealan za nabavku mesa koji je meni potreban“.
Ostaje još na kraju da kažemo, ukoliko želite miris baščaršijskih ćevapa u samom centru Frankfurta, onda posjetitie „Avliju“ u Mainzer Landstrasse 114,a gdje će vas dočekati ljubazno i nasmijano osoblje.
Na kraju samo Adnana pitali zar nije bilo logičnije da je otvorio ćevabdžinicu sa poznatim banjalučkim ćevapima, a on nam je rekao kako on sa Banja Lukom nema ništa već više od 20 godina kada ju je morao napustiti, pa za taj grad nema više ništa što bi ga vezalo ili što bi mu osjećaje probudilo.
Tokom naše posjete „Avliji“ tu smo zatekli Admira Čikarića i Semira Gračića, a koji su imali samo riječi hvala kako za ćevape isto tako i za uslugu kao i samo enterijer i ineterijer „Avlije“ u Frankfurtu.