Hanka Paldum: Neka svako pjeva moje pjesme, pa i Ceca, jer pjesma nema granica, vjere i nacije

Hanka Paldum nedavno je održala nastup u njemačkom gradu Mannheimu, gdje je na jedan od mnogobrojnih nastupa po Evropi, došla prehlađena, pa smo je na početku pitali da li se boji bolesti, starosti i svega što ide sa godinama?

– Istina je da čovjek ne može biti ravnodušan, biti imun na razmišljanje šta nosi sutra ili kada ti se desi nešto. Nikad ne znaš šta može da ti se desi u mladosti, a kamoli kada dođeš u neke ozbiljne i starije godine života. Ja sam uvjerna da moja unutrašnja snaga, moja razmišljanja moja psiha meni dosta doprinese da se ja osjećam super, da se osjećam sigurno, da vjerujem u božije odredbe. Ne čekam šta će mi sudbina donijeti već mi smo ti koji je usmjeravamo, to me drži da imam snagu, polet, kao da sam na početku karijere. Kada meni neko kaže kako dobro izgledam u ovim godinama ja se onako baš trznem, kontam kakve godine.

Koliko već traje karijera Hanke Paldum?

– Šta znači karijera, ja mislim od kada sam zinula na ovaj svijet, kada sam prvi put otvorila oči, da sam zapjevala. Ja vjerujem da sam i kroz plač kada sam bila beba da sam pjevala. Mislim da moja karijera traje od kada ja znam za sebe, ta muzika je živjela u meni, a ja živjela uz nju, sazrijevala sa njom, odrastala i sve do danas.

Da li Vam je ikada iko na početku karijere rekao da ne znate pjevati?

– Nije zaista nikada niko. Ja sam se nekad pitala da li ti svi ljudi, stručnjaci koji me hvale misle na mene, da li sve to misle ozbiljno, čini mi se da su oni više vjerovali u mene nego ja u samu sebe, bila sam skeptična. Ja i dan danas mislim da nisam još dala sve, da mogu još bolje, a to je jako bitna crta u stvaranju karijere. Nikada nisam dala sama sebi da me sve te pohvale uljuljkaju, da me nagrade i priznanja uspavaju, uvijek idem dalje.

Da li to znači da Vas slava i uspjeh nisu promjenili i na neki način opili i zanijeli?

– Ja uvijek kažem da u meni postoje dvije ličnosti, jedna je Hanka mimo scene, Hanka kao svaki običan čovjek, kao žena iz naroda, a kada stanem na scenu ili pred kamere tada u meni proradi neka druga Hanka, druga pojava, energija, kao da se nalazim u nekom virtualnom svijetu.

Bilo je pokušaja da Vas se diskredutuje, kako poslovno tako i privatno. Da li ste zbog takvih stvari ikada razmišljali da se povučete?

– Znala me nekada uhvatiti ta neka apatija, briga, zbog čega mi sve to rade, zbog čega pokušavaju da me unište, ali me to jako malo drži i opet da snagu da se borim i da pokažem i dokažem da su sve to laži izmišljotine.

Hanka i društvene mreže?

– Baviti se ovim poslom, a ne biti na društvenim mrežama, danas je nezamislivo. Ali, ne koristim ih da se bavim tuđim životima, da gledam ko šta radi, jede…, samo koristim onoliko koliko mi je potrebno za posao. A, sve to radim uz pomoć moje kćerke Minele, a sve opet uz moju konsultaciju, bez mog odobravanja ništa ne objavljuje.

Šta može da Vas iznervira?

– Ni ja sama ne znam. Kompletan život danas može da te iznervira, neke stvari u životu sam posložila i držim se iznad svega toga. Živim onako kako će meni biti lijepo, a da bi meni bilo lijepo onda mora biti i ljudima oko mene. Ja želim da svi ljudi koji su oko mene budu sretni i zadovoljni, a ja se trudim da im to i upriličim. Najbitnije je odvojiti se od negativnih osoba, pa onda nema ni nerviranja, sekirancije, brige. Ne dozvoljam da me neko ili nešto izbaci iz takta, za svakog ili za sve nađem neko opravdanje.

Da li ste osoba koja lako prašta?

– Iskreno govoreći, jesam. Osoba sam koja nikad sebe ni dovede u situaciju u neki konflikt sa drugom osobom da bi mu poslije opraštala. Ne dozvoljam da dođe do neke takve situacije, da bi nekome praštala. Kada bi izazvala takvu situaciju, onda bi teško praštala. Gledajući sa strane, mnogi misle da je meni život „med i mlijeko“, ali nije. Ja sam uspjela sebe nekako vaspitati, usmjeriti, da sve što se dešava oko mene je sve sa nekim razlogom.

Imate dvoje unučadi, dvoje djece od kćerke Minele. Da li ih je nana razmazila?

– Vjeruj mi da nemam vremena da ih razmazim. Poslovno sam često van kuće. Taj neki period koji provedem sa njima je sve to kratko, ali Minela i moj zet i nedozvoljavaju da ih baš previše razmazim. Ponosna sam na njih.

Poznato je da niste sujetni i da pomažete i hvalite mlade pjevače…

– Zašto ne bi pomogla, savjetom, nekim korisnim idejama. Ima ih dosta, ali teško ih izdvojiti, neki od njih dobro startaju, pa se se onda umore i nestanu. Izdvojila bi Naidu Kraljić koja je pjevala u „Divanhani“ i žao mi je da se oprostila od karijere i pjesme, a bila je tu i Lejla Ćatić koja je također odustala od karijere, ali ko zna možda se i vrate. Onda i Haris Kulović kojeg izdvajam kao izuzetnog pjevača, fino je odgojen, poštuje starije i samo mu treba jedna dobra pjesma.

Da nam prokometarišete „Divanhanu“ i Božu Vreću i taj njihov način prezentiranja sevdalinke…

– Vrijeme će pokazati da li su izabrali pravi put prezentiranje sevdaha i sevdalinke. Mi tu ne možemo niti imamo pravo da sudimo, da li je to pravi put i stil. Ali, u svakom slučaju, jako poštujem i cijenim što su odabrali baš sevdalinku da je prezentuju, našli su tu neku formulu kojom su privukli pozornost na sebe, a to treba poštovati i cijeniti. Ima tu i dobrih elemenata koje ja jako volim, ali ima i pogrešnih stvari koje bi promjenila, ali nemam pravo na to, jer oni će to uraditi ako treba.

Zašto je pjesma „Avlije, avlije“ postala popularna u izvedbi Zorice Brunclik, a ne u Vašoj izvedbi. Vi ste je snimili 1987. godine, a ona tri godine kasnije…

– Iskreno, Zorica je bila upornija u promovisanju te pjesme. Ona je tu pjesmu osjetila, prepoznala se u njoj i od autora pjesme Ese Mulaomerovića je tražila dozvolu da je snimi. Ja nisam imala ništa protiv, njen Kemiš je tu uradio drugačiji aranžman, a ja sam je na festivalu pjevala uz aranžman Dragana Stojkovića Bosanca. Narod je prihvatio, postala hit i drago mi je zbog toga. I kada je otpjevam u originalu narod je prihvati.

Ceca Ražnatović na svakom svom koncertu pjeva Vaše pjesme „Voljela sam voljela“ i „Ja te volim“, Merima Njegomir je snimila Vašu pjesmu „Pamtim još“, Duško Lokin „Zelene oči“. Kako Vam se sve to čini?

– Joooooj, znaš šta, ti ne možeš sa mnom da pričaš, a da malo ne zakačiš te neke stvari. Moraš da čačkaš, da malo promahalaš. Ali, evo da ti kažem, meni to zaista prija, ne samo što moje pjesme pjeva Ceca i koja ih je i snimila, već i mnogi drugi pjevači koji su to uradili ili rade. Tu je „Colonija“, Maja Odžaklijevska, pa pjevači iz Slovenije, sve je to meni kompliment. Ali, zahvaljujući društvenim mrežama svi saznaju ko je original i ko je prvi snimio te pjesme, ko ih je prvi iznjedrio i pustio u eter. Neka svako pjeva, jer pjesma nema granica, vjere i nacije.