Jedan od najpriznatijih bh. slikara Adin Hebib nakon operacije srca u svojevrsnoj ispovijesti otvorio je dušu i puno toga nam otkrio o stvarima koje su ga dovele u to stanje, te ekskluzivno otkrio koju izložbu sprema na proljeće iduće godine.
Kako se osjećate nakon operacije?
-Puno je bolje, bilo je tegoba ali sve je stvar stresa i sekiracije što kaže moja majka: „Sine, sve je u glavi“. Protiv nekih stvari čovjek ne može, već nekoliko godina sam stalno po doktorima. Na moju sreću doktorica Majra Ćibo me pazi godinama, a bilo je malo guravo. Ugradila je dva stenta i još nekih sitnica što bi mi rekli slikarski, remontnih.
Šta je bio okidač za takvo stanje?
– Sve je stvar sekiracije, problemi s galerijom, s nekim ljudima s kojima bi se trebao dogovoriti lako, ne mogu se dogovoriti. Normalno kao umjetnik ja sam veliki emotivac.
Koliko to doživljavate kao iskušenje, koje prati umjetnike?
-Tako je, uvijek je iskušenje, čak sam sebi smiješan neke sam stvari pospremio u atelje, neke stvari čistim u životu, to mogu reći, mislim da još puno mogu napraviti u umjetnosti, trebam se koncentrirati na jedan staloženiji život.
Bez obzira na sve, vrijedno i dalje radite. Naredne godine spremate jednu veliku izložbu?
-Da. Evo ekskluzivno, 11. marta iduće godine, izložit ću svoju veliku retrospektivnu izložbi u Dioklecijanovoj palači, a imam i kompletnu izložbu spremljenu za Sarajevo, i trebao bi je realizirati jer dugo nisam izlagao.
Važite za osebujnog umjetnika koji je uvijek bio poseban. Koliko je u današnje vrijeme to teško?
-Treba biti svoj to je najvažnije, i otac rahmetli me naučio u životu da treba naći mjeru života. Mislim da sam ih u ranim četrdesetim ja našao poslije te velike prve nagrade Evrope. Tada nisam poletio i ostao sam na zemlji, to mi je jako drago.
Mir pronalazim u ateljeu
-Najveći svoj mir pronalazim u svom ateljeu i u krugu svoje porodice. S puno usporenijim tempom, nema više slikanja do kasno u noć. Ono što mi je davno Edo Murtić rekao: „Kad pređeš četrdesetu, gledat ćeš da slikaš ujutro“ – istakao je Hebib.
