Da na mlađima svijet ostaje poznato je već odavno,a to je u svim sferama života. U Frankfurtu žive dva brata , dva vrsna muzičara, jedan je harmonikaš,a drugi je klavijatirista,a njihova imena su Alem i Medin Osmanović. Do sada su se u njihovu virtouznost uvjerili mnogi poznati pjevači,a koje su oni pratili na njihovim nastupima u Njemačkoj. Njih dvojica su također bili gosti u Prijedoru na trodnevnom muzičkom druženju. Alem je star 19,a Medin 17 godina. Familijarna ljubav prema muzici njih dvojicu je također odvela u svijet iste. Alem je započeo profesionalno da svira sa trinaest ,a Medin sa deset godina. I jedan i drugi imaju punu podršku njihovih roditelja,a nešto više o njima ispričala nam je njihova mama Almina.
“Njih dvojica su pet godina išli u privatnu muzičku školu,a na to smo se odlučili kada nam je bilo jasno da imaju talenta i da su zaista zainteresovani za to. Znate kako je kod djece, danas žele da budu to,a sutra već nešto drugo.I vremenski i novčano smo uložili dosta u njih,ali ne žalimo zbog toga. Ipak, ono što je najbitnije, naš jedini uslov je da završe školovanje. Alem je u Simensu ,a Medin treba da krene u Opel na školovanje. Za muziku su im otvorena sva vrata,ali redovno i glavno školovanje je prioritet. Najmlađi sin nema još osamnaest godina te ih moj suprug i ja još uvijek pratimo na nastupima,a to smo radili od samog početka. Kada jednog dana i najmlađi sin bude punoljetan, onda će imati svoju slobodu,a mi ćemo doći samo kao gledaoci“ riječi su Almine Osmanović.Na pitanje da li svojim sinovima zaista žele kafanski život Almina je iskreno odgovorila:„Ne, naravno da ne želimo,ali nije loše sve vidjeti i isprobati. Njih dvojica vjeruju u sebe,oni sebe jednog dana žele da vide na velikoj pozornici,a kafanski život treba da upoznaju,pa onda sami da donesu odluku. Opet ponavljam, moj jedini uslov za njihov estradni život je da završe sve redovne škole,pa onda neka gledaju sami kojem životu da se priklone. Sa njihovih dosadašnjih nastupa imali su jako pozitivne kritike,a to im daje dobar vjetar u leđa“.Da li su vam kao sinovi zahvalni za ono što radite za njih i da li će vam jednog dana znati to uzvratiti?„Oni već sada uzvraćaju i jako cijene svaku našu pomoć. To su zaista dva divna sina, naš ponos. Sve u dogovoru , niko ništa ne radi na svoju ruku. Instrumenti koštaju dosta novca, nekada štedimo na sebi da bi njima ispunili svaku želju“
Bato Šišić
