Nakon što joj je zapaljena kuća u Loznici koja je upotpunosti izgorjela, a koju je zapalio njen polubrat Rašid Ćelo Sakić, kontaktirali smo kćerku rahmetli Sinana Sakića, Đulkicu Sakić koja sa porodicom živi u švicarskom gradu Baselu.
-Znala sam da će se nešto desiti jer smo danima prije toga, moja mama i ja dobivale prijeteće poruke od tog manijaka, silovatelja, ubice. On nam je u jednoj poruci napisao da ćemo same sebi čupati dlake sa glave zbog onoga što će nam on prirediti. Ovo je početak njegove osvete prema nama i mi smo svjesni toga, samo se čekao momenat kada će da starta. Najtužnije u svoj ovoj priči je to, što je moj otac Sinan Sakić,ali i Rašidov otac bio satkan od emocije,isprepleten dušom i srcem,a ovaj manijak je satka od samog zla. On ima samo tu srežu ili nesrežu da se zove Sinanovim sinom,ali nikada njegov sin neće biti, jer to ne zaslužuje. Moja mama Sabina je veliko šoku, godinama smo radili na toj kući,da bi je neko tako lako uništio – rekla je Đulkica za Ekspanziju na početku razgovora.
Na pitanje zbog čega je Rašid zapalio njenu kužu u Loznici i da i je on nakon Sinanove smrti dobio ono što ga slijeduje, Đulkica nam je rekla:
-Jeste dobio je i više nego što treba. Dobio je stan koji ga je slijedovao, dobio je još neke stvari,ali nezasitom manijaku nikada nije dosta. Međutim, on je htjeo uvijek više i više,ali ne ide to tako. Ja se nadam da će policija sada konačno da reaguje, da ga konačno stave iza rešetaka ili na psihijatriju zatvorenog tipa. Mada, iskreno govoreći ja sumnjam u to. Odlučila sam da ja preuzmem stvari u svoje ruke i ne postoji rupa u koje će se od mene moći sakriti. Prevrnut ću nebo i zemlju da ga nađem. Ali, ja već sve znam, znam da je u Tuzli, znam kod koga boravi, znam sa kim boravi i ko ga skriva i štiti. Pustit ću ga još malo da se koprca,a onda će da naplati za sve . I to što je pretukao taksistu u Tuzli, što je polomio djevojci nogu, i što je drugu pretukao, sve mu to mogu progledati kroz prste, ali da dirne u moju Sabinu, e to mu neću oprostiti. Ako je on kažnjavan za stotinu prekršajnih djela, za ubistvo, za pokušaj ubistva, pljačke, pa je prošao tako kako je prošao pred sudstvom u Srbiji, onda ću ja njega ubiti,pa ću vjerovatno biti tako blago kažnjena kao i on. On je državljanin Srbije,a ima falsifikovana dokumenta BiH,pa ga taj drugi ,a koji je sličan njemu,a mislim na Medu Sakića, sakriva i štiti. On mu ide u posjetu svaki dan, nosi mu hranu. Ja mogu sada nakon paljevine ove kuće da čekam kada će da ubije Sabinu, Alena ili nekog drugog od naše porodice. Policija je znala gdje se nalazi cijelo vrijeme, jer ne može čovjek koji nosi nanogicu da pobjegne u drugu državu,a da ne znaju gdje je. Do sada sam sve tolerisala, ali više neću.
Da li se bojiš nakon ove tvoje izjave za vlastiti život?
-Nikada se nisam nikog plašila osim dragog Boga. U mjesecu samo Ramazana i žao mi je što moram ovako da pričam,ali ne dam na sebe i na svoje. Pa, on je meni pisao kako će mi kćerku od 13 godina silovati. Svi govore kako on sve to radi podmuklo, ali to nije tako. On nije podmuklo ubio tog dečka, već namjerno, ne prijeti on meni podmuklo već svijesno… Pisao mi je, prijetio sa lažnih profila, pa onda sa originalnog. Tako to ne rade kriminalci profesionalci, već pacovi koji su željni pažnje, senzacije. Ovim paljenjem kuće je htjeo da nas preplaši, da uzme još više novca,ali neće to baš tako moći. Dok je Sinan bio živ, bio mu je otac jer su mu trebali novci, a kada je Sinan umirao onda mu nije bio otac. Nije meni žao kuće, meni je žao što je pljunuo na život vlastitog oca, na njegovu karijeru,na sve ono što je godinama stvarao. Zamislite, koliko mora neko da te mrzi i da mu um bude bolestan da ti zapali kuću. A, vjeruj te mi , on bi tu kuću zapalio i da smo mi bili u njoj i gledao bi kako gorimo. On je ovim dokazao javnosti da je monstrum za kakvog ga je javnost i smatrala. Moja mama Sabina je podnijela sudsku tužbu u Beogradu, a ja zbog prijetnji u Švicarskoj.
Bato Šišić