Donna Ares nas je napustila, ali ove poruke iza nje su ostale

Ja želim nastaviti živjeti čak i poslije svoje smrti! Zato sam zahvalna Bogu što mi je dao ovaj dar, koji mogu koristiti da razvijam sebe i izrazim sve što je u meni – napisala je Ana Frank.

Snagu tog citata možemo vidjeti na primjerima svih onih ljudi koji koji su za života uspjeli izgraditi sebe i svojim radom ostaviti trag za sobom. Donna Ares bila je jedna od tih. Iskrena, energična, emotivna, pa su zbog toga i njene pjesme ispunjene iskrenom emocijom i nadahnjujućom energijom, zbog čega ne trpe okove zaborava.

Status jednog od boljih kantautora naše muzičke scene Azra Kolaković izgradila je uz pomoć pet studijskih albuma, koji su joj donijeli hitove kao što su: “Ti me više ne voliš”, “Ja sam tatin sin”, “Sviraj nešto narodno”, “Ubila me tvoja nevjera”, “Idi, idi moja vilo”, te njen najveći hit i sada već kultnu pjesmu “To mi nije trebalo”. Tu pjesmu Donna Ares objavila je 2004. godine na albumu “Džekpot”. Ona je autor i stihova i muzike, što samo potvrđuje onu tezu o iskrenoj, ličnoj emociji u umjetničkom stvaralaštvu.

Već od uvodnog stiha – ja nisam ona što bi pala na koljena – vidimo koliko je ta pjesma lična, iskrena i koliko je svog bića Donna Ares u nju unijela. Pjesma priča priču o ljubavnom paru koji ne nadajhnje jedno drugo, već su stega koja koči, usporava, sputava slobodu i guši sve ono što je čovjeku potrebno da bi bio čovjek. Ona je u ovoj pjesmi toga postala svjesna, to naglas izgovorila, te time stekla toliko željenu slobodu.

Ljubav nije dovoljna za sreću. Često se to zaboravi, pa onda osjećaj zaljubljenosti, umjesto da čovjeku da krila, okiva ga nekim stegama kojih se jako teško osloboditi. Ta njena želja za slobodom dočarana je energičnijim tempom pjesme koji se pojačava kako ona odmiče. Lagana balada vrlo brzo prerasta u žustru i dinamičnu pjesmu u kojoj je i vokalna ekspresija poprimila nepokolebljiv ton.

Otud i stihovi – i da me udariš pred svima ne bi boljelo, ja ću po svom, ma koliko koštalo. Nisu sve ljubavi sretne i ne treba žaliti za svakom. To je poruka koju nam je ovom pjesmom ostavila Donna Ares. Ona je i na primjeru ove pjesme i svojim životnim primjerom pokazala da treba ostati svoj, dostojanstven, odlučan i nepokolebljiv.

Moramo spoznati šta je u životu vrijedno žrtve, jer mnoge stvari nisu, iako tako izgledaju. To ne treba nikome, to ni njoj nije trebalo…