Dragan Marinković Maca je nekoliko sedmica unaprijed rasprodao svoju novu predstavu „Kakva ti je žena takav ti je život“, a Dom mladih je tako postao tijesan za sve one koji žele da vide predstavu. Glumac i ovaj put govori o vječitoj temi muško-ženskih odnosa, te o tome kako danas gledamo na brak ili vezu.
Koliko predstava „Kakva ti je žena takav ti je život“ ima veze sa životom Dragana Marinkovića Mace?
-Pa ima u određenoj mjeri. Ovo je autobiografska predstava svih muškaraca. Samo ime govori, kakva ti je žena takav ti je život. To ima veze sa svim muškarcima. Neke dame pitaju može li kakav ti je muž takav ti je život! Možda, ali ja sam još uvijek demode. Još uvijek se držim žena. Čim pređem na muškarce, onda ću gledati iz tog ugla. Ja imam bogato iskustvo sa ženama. Volim žene i jako dobro poznajem taj svijet.
Premijere su bile u Beogradu i Zagrebu. Da li ste zadovoljni?
-Radili smo premijere, i reakcije su baš pozitivne. Nekako smo se tome i nadali da će ljude nasmijati, ali i potaknuti na neka razmišljanja.
Organizatori kažu da je predstava rasprodana, a svi kažu da je sarajevska publika najzahtijevnija. Da li je tako?
-Pa, dobro. U svom gradu kad doguraš i napraviš velike stvari onda je to to. Meni ne treba nešo previše skupo, tako da je tekst iskren i pitak. Krenuli smo od toga. I bila su očekivanja da će tako biti.
Danas se dosta priča o tome da postoje klanovi i da se teško dolazi do uloga. Da li je tako?
-Postoje klanovi, ali ja to na prostorima bivše Jugoslavije zovem sekcije. Kao gorani i izviđači. Oni se drže zajedno. Ima veliki broj pametnih, talentovanih ljudi koji ne mogu doći do izražaja, dok ovi drugi režiraju, glume. Meni je to bezveze. Treba pustiti svakoga da radi i pokaže sve ono što zna. Osim serije „Lud, zbunjen normalan“ mi nismo imali ozbiljan projekat, ili kao što je „Vruć vjetar“. U cijelom regionu je stanje takvo. Isti ljudi se vrte, a mnogi ne mogu da dođu do izražaja.
Da li dolaze parovi nakon predstave i kažu da ste im pomogli?
-Javljaju se ljudi. Već mi je nekoliko parova reklo da će nakon predstave pravo pred oltar. Šalu na stranu, brak je mrtvo slovo na papiru ako istinski ne proživite svaki dan. Svaki dan je kao nov, i kao da ste tek upoznali vaše voljeno biće. Ja to tako smatram, o tome govorim u predstavi.
Da li je supruga Jovana gledala predstavu i šta kaže?
-Ne priča sa mnom zbog predstave (smijeh). Naravno, šalim se. Tekst nije uvrjedljiv, nikoga ne vrijeđe i to je činjenica.Vrlo je iskren. Sami smo svjedoci da se parovi posvađaju u danu sto puta i to oko banalne stvari. Vidiš dvoje ljudi da se svađaju i kažeš vidi budala. I ti to isto radiš za sat. I to su obično svađe oko nekih gluposti. Za sat dva se pomire, a ovo je kao neka terapija. Tek nakon toga shvatiš da si bio glup. Ovo je ispričana priča, a svi smo tokom dana terapeuti i pacijenti.