Grupa “Tap 011”, jedna od najpopularnijih bendova 90-ih, koju su činili Goca Tržan, Ivana Peters, Đorđe Pajović, Milan Bojanić i Petar Stupar, otrkili su tajnu iz zenita slave kada su u Bosni i Hercegovini jedva izvukli živu glavu!
– Dobili smo ponudu da pjevamo u diskoteci u Banjoj Luci i to samo dva dana poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Iako su nas svi ubjeđivali da se stanje smiri, krenuli smo i od Beograda do Banja Luke putovali 15 sati! Putevi su bili izorani od tenkova, benzin smo kupovali po nekim dvorištima, u kombiju nam je crklo grijanje ali sve smo to nekako podnijeli – prisjetila se Goca 16. decembra 1995.
– Kad smo prolazili između Brčkog i Bijeljine, vozač nam je rekao da se sagnemo jer tu još uvijek ima snajperista! Nismo mogli da vjerujemo šta se dešava, spustili smo glave i molili Boga da nam metak ne prosvira mozak – pričala je pjevačica.
Njen kolega iz benda Đole otkriva da su po dolasku u Banja Luku dobili otvorene prijetnjeVlasnik diskoteke u kojoj su nastupali upozorio ih je da je bolje da ne pjevaju.
– Vlasnik konkurentske diskoteke zvao je našeg menadžera i rekao da bolje da ne pjevamo jer nećemo dobro proći. Mi smo se na to oglušili i na pola nastupa bačen je suzavac. Oko 2.000 ljudi se gušilo, nama su lile suze. Pobjegli smo kod di-džeja u zastakljeni dio. Jedan dečko me je izvukao napolje i dao mi da stavim snijeg na oči kako bi me manje pekle. Ma bio je strašan prizor, neki su pljuvali krv – prisjetio se Đole.
– Uprkos svemu, osjećala se neka sreća u publici jer su vojnici tada skidali uniforme, okončao se rat i zvanično počelo primirje. Mi smo i sutradan nastupili u tom klubu, koji prima 2.000 ljudi, a došlo je duplo više naroda!
– Pošto smo svirali dva dana, morali smo negdje da prenoćimo i odlučimo se hotel Bosna, gdje pet godina nije radilo grijanje, niti je do tada bilo struje. Donijeli su nam neke kvarcne peći, ali ništa nije pomoglo. Spavali smo obučeni, a probudili smo se sa injem u nosu! – ispričao je pjevač nezaboravno iskustvo.