Hamza Škrijelj je poznato TV lice u Novom Pazaru, ali i pjevač koji je snimio pjesmu “Tugo”: Huseinbegovića smatram svojom porodicom, to što sam iz Sandžaka ne znači da sam zakinut u karijeri, ali možda se preselim u Sarajevo

Hamza Škrijelj je mladi i izuzetno talentirani pjevač iz Novog Pazara.

Karijeru je započeo kao pjevač duhovne muzike, a onda se odlučio za muzički iskorak i započeo jednu jako uspješnu kako poslovnu isto tako i prijateljsku saradnju sa istaknutim bh. pjevačem i kompozitorom Edin Huseinbegovićem.

Pečat te njihove saradnje je Hamzina nova pjesma „Tugo“ koja je objavljena početkom mjeseca marta. Hamza nije samo po pjesmi poznat u Sandžaku, on je i poznato TV lice jer je zaposlen je na TV Sandžak.

Od kada se baviš pjesmom i otkud ljubav prema pjevanju?

-Svoj talenat za pjevanje otkrio sam još u ranim dječačkim danima. Iskren da budem, nisam mogao ni zamisliti da će baš ono biti sinonim za moje ime i prezime. Prvim singlom predstavili smo se publici još 2013. godine numerom “Aškom mi srce gori”, po kojoj album prvenac i nosi naziv. Od nje je sve krenulo da bi, evo, sada pjesma postala sastavni dio mog života i nešto bez čega ne mogu zamisliti niti jedan svoj dan.

TV voditelj i vokalni solista. Da li se ta dva zanimanja podudaraju i kada bi morao birati za koji bi se definitivno odlučio?

-Kao TV voditelj počeo sam sasvim spontano. Nisam uopšte planirao da to bude moj životni poziv. Ali me valjda pratila ta sudbina “javne ličnosti” koju prati narod kraj malih ekrana, bilo da se radi o pjesmi ili, recimo, Dnevniku i drugim emisijama. Iskren da budem, jako dobro mi ide na oba polja. Kroz voditeljski posao i generalno posao u Televiziji upoznao sam mnogo ljudi, ostvario brojne kontakte i stekao određeni vid popularnosti. Ona mi je i otvorila brojna vrata za muzički angažman, tako da su, bar za sada, ta dva dobra vrlo spojiva. Ako bih se morao odlučivati, ipak bih odabrao muziku. To sam u suštini ja – pjesma, emocija.

Otkud saradnja sa Eldinom?

-Saradnja sa Eldinom nastala je sasvim spontano. Sreli smo se na jednom koncertu prije šest godina u Hamburgu gdje smo bili gosti večeri. Ja sam njemu bio, kako se to popularno kaže, predgrupa. Razmijenili smo kontakte. Eldin je osoba pristupačna svima, što je rijetkost na današnjoj sceni. Pisao sam mu jednom u Sarajevu kad sam bio i prije nego smo počeli sarađivati. Odmah mi se javio i dogovorili smo kahvu. Sjedili smo tako, pričali o svemu, o planovima, pravcu u kojem vidim svoju muzičku afirmaciju. Danas, nakon nekoliko uspješnih muzičkih projekata mi se i zovemo porodicom. Našli smo se, energije su nam slične, odlično se razumijemo, na istim smo talasnim dužinama. Puno učim od njega, ne samo o muzici. “Muzički saradnici” je ono posljednje na našoj ljestvici“.

Da li si na neki način zakinut u napredovanju kao pjevač zbog toga što živiš u Sandžaku?

-Smatram da nisam. Dobra pjesma, iskrena emocija i prefinjenost uvijek nađu put do srca publike, makar živjeli i na Madagaskaru. To sam spoznao čitajući komentare na posljednje objavljenom singlu “Tugo”. Divni komentari dolaze sa svih krajeva svijeta. Istina, što si bliže “centru” to ti je veća šansa za prosperitetom. Sarajevo ima svoja muzička imena, Beograd također. Sandžak i nema neko zvučno ime. Idemo ka tome da brendiramo našu muziku i postanemo sinonim za Sandžak. Iako sam nevjerovatno vezan za Sarajevo iz više razloga, Sandžak je moja najveća ljubav“.

Da li bi se zbog karijere preselio u Sarajevo ili Beograd?

.Sarajevo mi je najdraži grad nakon rodnog Novog Pazara. Ako bi se poklopile neke kockice koje, inače, trebaju za dobru i uspješnu karijeru – zašto da ne? Za Beograd i nisam nešto posebno vezan, valjda zato što sam od starta svoj fokus stavio na bosanski pop melos. U njemu sam sebe pronašao. Često sam u Sarajevu, bar po nekoliko dana svaka dva mjeseca.

Da li tvoj stil pjevanja, pa hajde da kažem, Eldinov stil, može da bude finasijski isplativ i ko finansira tvoju karijeru?

-Itekako da može biti isplativ. Iskreno, mi se dobro pazimo gdje i šta pjevamo. Odlučili smo pokušati svojom muzikom uticati na ispravnu izgradnju mlade ličnosti. Pjevati o lijepom, a biti na mjestima koja su sve osim lijepog, složićete se da je licemjerno. Nas voli i podržava određena vrsta publike, koje je svakim danom sve više. To su ljudi čista i iskrena srca, iskonske emocije. Znalo se van ovog “korona stanja” da imamo svakog mjeseca po koncert ili par u dijaspori. Malo prije nego će početi ovaj haos sa Covidom 19, stigao sam sa turneje iz Sjedinjenih Američkih Država. Prije toga koncerti u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj. Ljudi sve više, čini mi se, prepoznaju ljepotu “pjesme o lijepom”. A što se finansiranja karijere tiče, tu su brojni prijatelji iz dijaspore, bez kojih bi sve ovo ostao nedosanjan dječački san, ili kako volim reći, talenat u četiri zida mog stana. Njih nekoliko preuzeli su finansiranje prva dva singla. Ovim putem još jednom im se od srca zahvaljujem. Lijepo je kada znate da vrijedite i da neko, bez ikakve vrste revanširanja, uloži u vašu budućnost. To treba zaslužiti.

Da li pored Eldina postoji još neko sa kim bi volio da sarađuješ?

-Naučen sam da dobar tim nikada ne treba mijenjati. U razgovoru od prije neku noć sa Eldinom kažem mu: “Samo da mi te dragi Bog poživi, tek sad mi trebaš.” I sad svakodnevno pristižu ponude sa raznih strana. Iskreno, trenutno sam zainteresiran za jedan dobar duet, ali samo pod jednim uslovom – da Eldin radi pjesmu. Navikli smo na taj režim od početka – pjesmu napišem ja, muzički dio preuzme on. Singl “Tugo” zaslužuje pažnju publike zbog audio i vizuelnog kvaliteta. Ako me pitate ko bi bio pravo ime za duet rekao bih Emir Đulović ili Armin Muzaferija. Od ženskih vokala prijala bi mi ponuda Ilme Karahmet, Džejle Ramović ili, recimo, Ane Štajdohar.

Rekao si da si iz više segmenata vezan za Sarajevo, koji su to?

-Sarajevo je, prije svega, moj duhovni centar. U Sarajevu je nekako sve počelo. Prvi muzički koraci, prvi snovi i nadanja. I danas kad odem imam gotovo iste rituale kao prvog dana – sresti se sa dragim ljudima, odšutjeti bar sat vremena u haremu Begove džamije, a onda ispijati kahve i uživati u sarajevskoj nargili do kasnih sati. Usput rečeno, imam i bosansko državljanstvo koje sam dobio preko svoje majke, a koje će naslijediti i moj sin, ako Bog da. I kada bih mogao ponovo da biram, opet bih izabrao Sarajevo kao mjesto svojih snova. U njemu su mi dragi ljudi, a nasljedna je ta ljubav, s obzirom da je moj otac sarajevski student i najljepše dane mladosti proveo je upravo u Sarajevu. Nema kod nas ništa slučajno.

Bato Šišić