O ovogodišnjem koncertu Hanke Paldum za Dan žena u Slavonskom Brodu, dugo se komentarisali. Paldum je tom gradu i divnoj publici na samo njoj svjostven način poklonila dosta ljubavi i sevdaha.
-Bila je prepuna dvorana, ulaznice su par dana prije koncerta bile već rasprodale, ljudi su tražili na sve moguće načine da dođu do ulaznice, da bi bili dio te večeri. Svako pjesmu koju sam tu večeri otpjevala, cijela dvorana je pjevala sa mnom. Kada sam završila nisu mi dali da siđem sa bine, htjeli su još i još. Onda je na binu došao zamjenik gradonačelnika Hrvoje Andrić, jer on lično nije mogao doći jer mu je majka umrla. Mene duša moja boli što nešto tako ili jedan takav koncert nije u mojoj BiH bio ali valjda je to ta neka moja sudbina da me više vole i poštuju u tuđoj vec u mojoj avliji.
Kako objašnjavaš vlastitu popularnost u Hrvatskoj?
-Ne znam vjeruj mi, hajde možeš li mi ti to objasniti. Ja sam bezbroj puta čula od mnogih uglednih ljudi ,a i od običnog naroda u Hrvatskoj, da su jednostavno ljubomorni na BiH što mi imamo sevdalinku. Narod Hrvatske posebno voli i cijeni sevdah, pa mi nemamo ni jednu emisiju u kojoj bi veličali i promovirali našu muziku, a oni imaju emisiju „Lijepom našom. Ja sam im eto nekako prirasla srcu, valjda su pronašli nesto u mom glasu, sevdahu…“
Kada si gostavala u emisiji „Lijepom našom“ u Ljubuškom bilo je negativnih komentara zbog toga što si pjevala sa Čovićem. Da li te to na neki način potreslo?
-Ne, nije ni malo. Niti sam ga ja dovela u salu, niti sam ga ja izvela na binu. Bio je pozvan od strane organizatora, izašao na binu kao i svi ostali. Pa, šta sam ja trebala da siđem sa bine. Još jednom ponavljam, ja sam pjevačica, pjesmom proviram BiH, njene ljepote, sevdah, nisam vezana za politiku, ne interesuje me. Bio je u publici kao i svi ostali, a pjevao je, ne samo sa mnom već sa svima koji su taj dan pjevali. Ljudi traže samo neku malu grešku da se zakače za to. U stvari nije ništa loše bilo ni napisano, ali komentari onih koji čitaju bili su ružni. Ali, dobro ja tu ne mogu ništa,kao što ništa ružno nije ni bilo. Ima ljudi koji su frustrirani vlastitim životima i jedva čekaju da nekog ujedu. Dokle ću ja više od svog naroda doživljavati gadosti, a ništa im uradila nisam. Ja sam pjevačica, ja širim ljubav pjesmom, sevdahom.
Planiraš li neki koncert u Sarajevu ili u BiH?
-Iskreno govoreći ja idem tamo gdje me ljudi zovu. Idem tamo gdje sam dobrodošla, gdje poštuju , vole i cijene ono što radim. Naravno da ja znam da mene moj narod voli, da vole moje pjesme,ali eto dok me neko ne pozove i poželi da organizira moj koncert, vjerovatno ću još malo čekati. Grad Slavonski Brod je izrazio želju da mi uradi taj koncert, ja sam pristala i desilo se to što se desilo, jedna prelijepa noć ispunjena sevdahom.
Na bini u toku samog koncerta kćerka, zet i unučad priredili su ti iznenađenje. Iskreno da odgovoriš. Da li si znala za to?
-Ma ni govora, nisam imala pojma. Baš kad sam pjevala pjesmu „Vjetrovi tuge“ pogledam malo u stranu i vidim ide neko dijete prema meni. S obzirom da je cijela dvorana u mraku, samo je scena osvjetljenja, ja vidim neko dijete ide, u jednom momentu pomislim, vidi ista moja Širin, sigurno sanjam. Kad stvarno ona ,nosi mi cvijeće i uhvatila se za moju nogu i ništa ne progovara. Onda se opet okrenem kad vidim moju Minelu, mog zeta,pa sam se onda sva u suzama okrenula publici i rekla im da ih osjećam kao jednu moju veliku obitelj, sada želim da ja vama predstavim moju dragu obitelja i onda sam ih sve pozvala. Elvis nije htio, ali su ipak izašli. Uslijedio je fanatični aplauz, a da sam to iscenirala, ne bi se to tako desilo.
Bato Šišić