Pročitajte zanimljivu čovjeku koji je sve riskirao poslovnim potezom i uspio napraviti slatkiš na kojem su odrastale generacije.
Prilikom jednog službenog puta u Italiju 1969. godine, generalni direktor Jovan Tomović sa rafova tamošnjeg supermarketa donosi do tada nepoznati slatkiš ”eurokrem”, proizvođača ”Gandole”. Uzorke je degustirao zajedno sa saradnicima i predložio im da to postane ključni proizvod ”Takova” sa kojim će osvojiti tržište Jugoslavije. Iako tada tek 37-godišnjak, donosi hrabru odluku o zaduživanju od, za to vrijeme basnoslovnih 10 miliona dolara
Poslastica uz čiji ukus su odrastale generacije Jugoslovena počela je da se proizvodi u gornjomilanovačkoj fabrici ”Takovo” prije 46 godina, a u ovaj grad ”eurokrem” je iz Italije donio tadašnji direktor Jovan Tomović (85).
Poljoprivredni kombinat ”Takovo” bio je gigant još početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća, ako je mjerilo za to broj zaposlenih, kojih je u to vrijeme bilo više od 1.200. Plate su, međutim, bile niske. Prerađeno voće i povrće prolazilo je na tržištu, ali nije donosilo profit. Prilikom jednog službenog puta u Italiju 1969. godine, generalni direktor Jovan Tomović sa rafova tamošnjeg supermarketa donosi do tada nepoznati slatkiš ”eurokrem”, proizvođača ”Gandole”. Uzorke je degustirao zajedno sa saradnicima i predložio im da to postane ključni proizvod ”Takova” sa kojim će osvojiti tržište Jugoslavije. Iako tada tek 37-godišnjak, donosi hrabru odluku o zaduživanju od, za to vrijeme basnoslovnih 10 miliona dolara.
– Pretpostavljam da je to kao kada biste sada uložili u investiciju od 25 do 30 miliona dolara. Stupio sam u kontakt sa vlasnikom Aldom Gandolom, koji je pristao da nam proda licencu za proizvodnju, recepturu, ime proizvoda, kao i tehnologiju. Sve to podrazumijevalo je njihovu potpunu marketinšku pomoć. Zamislili smo da pokrijemo tržište čitave Jugoslavije, ali i istočnoevropsko i tržište Bliskog istoka – prisjeća se Tomović, piše Moravainfo.rs.
Fabrika za proizvodnju ”eurokrema” opremljena je i puštena u rad 1970. godine. Vrlo brzo se ispostavilo da je to bio izvanredan poslovni potez.
– Te godine smo počeli sa 1.000 tona godišnje proizvodnje, a nakon samo dvije godine ona se utrostručila. Pošto nismo mogli da podmirimo ogromnu tražnju, a 90 posto proizvoda smo plasirali na domaćem tržištu, donio sam odluku da pravimo veliku fabriku koja će proizvoditi 12.000 tona na godišnjem nivou. Proizvodne trake u novoj fabrici puštene su 1976.godine, a već godinu kasnije radila je maksimalnim kapacitetom. Početkom osamdesetih radili smo u četiri smjene nedjeljom i praznicima i tada smo dostigli maksimalnih 13.000 tona – kaže bivši direktor.
Zahvaljujući činjenici da je ”eurokrem” postao najtraženiji konditorski proizvod u državi, kombinat je u potpunosti mogao da obnovi kapacitete za preradu voća, sokova, bombona, alkoholnih pića.
Postao je generator razvoja, ne samo preduzeća gdje se proizvodio, nego i čitavog Gornjeg Milanovca, čija je petina od tadašnjih 17.000 stanovnika bila zaposlena u ovom gigantu.
– ”Takovo” je tada podijelilo i izgradilo više od 300 stanova, 1.000 zaposlenih je napravilo porodične kuće, što znači da je na taj način oko 4.000 Gornjomilanovčana riješilo stambeno pitanje. O tome kako se živjelo u tom zlatnom periodu preduzeća, možda najbolje govori podatak da je sindikat iznajmljivao avion za ekskurzije radnika u Španiju i Italiju. Jednostavno, moglo se. A sve zahvaljujući “eurokremu” – navodi Jovan Tomović, koji se na mjestu generalnog direktora nalazio 26 godina, do 1985.
U ruke ovog uspješnog privrednika sa gospodskim manirima, koji je nakon 45 godina radnog staža prije 19 godina otišao u penziju, prije nekoliko godina stigla su dva pisma poslata iz italijanskog grada Breše. Jedno mu je uputila kompanija ”Gandola”, a drugo vlasnik kompanije Đorđo Gandola.
– Kao uspomenu na vrijeme koje je prošlo i ono koje će doći, šaljemo vam jedan sat koji može da izmjeri još puno lijepih i kvalitetnih trenutaka – pisalo je u pismu uz koje je išao i sat na čijoj je poleđeni na italijanskom stajalo: ”Za 40 godina prijateljstva i rada, 1969.-2009.”
- Ovaj znak pažnje je veliko priznanje i satisfakcija za mene, jer su i članovi ove porodice prepoznali da smo zajedno uradili velike stvari. Ponosan sam što je osnivač kompanije, pokojni Aldo Gandola, na čijem sam pogrebu bio pre sedam godina, bio moj prijatelj. Njegovi savjeti bili su mi od ogromne koristi dok sam rukovodio jednim takvim sistemom kao što je ”Takovo” i oni se ne mogu pronaći ni u jednoj knjizi, niti ekonomskom udžbeniku – naglašava Tomović.
Nakon odlaska iz ”Takova” 1985. godine, Jovan Tomović je kratko vrijeme bio predsjednik općine Gornji Milanovac, a potom 1986. odlazi u Beograd, gdje je kao generalni direktor iz pepela podigao spoljnotrgovinsko preduzeće ”Centrokoop”. Međutim, zbog ličnog prijateljstva sa Ivanom Stambolićem, nakon četiri godine biva smijenjen sa te funkcije. U ”Takovo” je, kaže, posljednji put ušao prije četvt veka.
Malo je poznato da je ”Takovo” imalo i licencu za proizvodnju ”jafa keksa”, ali je ocijenjeno da fabrika ne može da izdrži taj obim proizvodnje, pa je ugovor ustupljen fabrici u Crvenki.