Ne mogu riječima opisati tu bol koju kao majka osjetim kada počnem vraćati film unazad, sjećati se nekih naših zajedničkih trenutaka… Tada i srce boli! Nikome ne bih poželjala da osjeti takvu bol.
Ovako za Hayat.ba počinje svoju priču Ajka Kolaković-Čaušević, majka Azre Kolaković, poznatije kao Donna Ares.
Danas su se navršile dvije godine od njene smrti. Napustila nas je u 41. godini nakon duge i teške bolesti.
Tuga i bol su ostali iza nje, ali i snaga i hrabrost koju je dijelila ljudima oko sebe.
Azra se od 2014. godine borila s karcinomom koji je u nekoliko navrata, kako je znala reći, pobjeđivala, ali on se vraćao i iznova je napadao. Posljednjih šest mjeseci svog života provela je u rodnom Bihaću, kod svoje majke, okružena svojim najbližim.
Danas smo razgovarali sa Donninom majkom. Spremala se da sa rodbinom i prijateljima krene na groblje kako bi položili cvijeće njihovoj Dončici, kako su je odmilja zvali.
Ajka nam je pričala o posljednjim danima života njene hrabre kćerke. Stalno ponavlja da je snaga koju je ostavila iza sebe – nepobjediva.
-Istina je ono što kažu da se čovjek naučiti živjeti sa boli. Mi smo, same od sebe, jaki karakteri, veliki borci, dostojanstvene, pune života i nekako nastojimo da funkcionišemo bez obzira koliko bilo boli. Zaista, posljednjih dana toliko naviru sjećanja, uspomene pogotovo što je Donna šest zadnjih mjeseci provela kod mene – priča nam Ajka.
Bili su to dani boli, tuge, ali i prilika da pričaju o stvarima koje su ranije zanemarivale. Znale su sve jedna o drugoj.
-Tada je isplivalo sve na površinu: i tajne, i sjećanja iz djetinjstva, uspomene iz škole, mladosti… Skupa smo bile dan i noć. Njeni zadnji dani su uistinu bili teški. Bila je u bolnici pa smo tada odlučili da je dovedemo kući, da tu bude sa nama. Zaista vam ne mogu opisati kako je to bolno bilo. Ni jednoj majci da prolazi kroz takvu bol. Zato apleriram da svi kao društvena zajednica, s obzirom na naš loš društveni odnosno zdravstveni sistem, jedni drugima pomažemo pogotovo dječici. Da svi budemo prijatelji, da manje zla bude u ljudima – priča Ajka.
Ajka nije jedna od onih koje lako zaplažu. Jaka je i trpi… Trpi bol, prazninu…
Ne mogu opisati kako sam osjećam. Čvrsta sam poprilično. Znam se nositi sa dosta stvari. I to možda nije dobro. Ljudi koji lako zaplaču brzo „izbace sve iz sebe“. Ja to držim u sebi i borim se. Takva sam – nastavlja Donnina majka.
Vremenom joj ništa nije lakše, samo teže, i jedino što je održava je hrabrost i snaga koju je Donna ostavila.
Tugu čuvam isključivo za sebe. Kada je shvatila da dolazi njen kraj i da ne može dalje, nama koji smo ostali iza nje je poručila: „ Do posljednjeg trena morate biti jaki, boriti se svakog dana ispočetka“. Naravno, mi se trudimo da ispunimo njenu želju – kaže majka pjevačice.
Boli je što se, nakon njihove smrti, minimaliziraju svi oni koji su na svoj način doprinjeli ljepšem društvu.
-O svakom pojedincu, bila to moja Donči ili neko drugi, treba uvijek isticati šta su napravili za svog života, šta ostavili iza sebe . Ona je bila umjetnik, svirala, pjevala… To se kod nas tako malo cijeni. Onda odeš i drugu državu, napraviš nešto, i svima postaješ drag. Ljudi generalno u BiH po mnogim pitanjima moraju da se mijenjaju najbolje. Mi smo u suštini dobar narod, imamo prelijepu državu, ali moramo se mijenjati kao zajednica, trebamo jedni drugima da pomažemo, da jačamo u svakom pogledu – nastavlja ova Bišćanka.
Voljela bih da se objavi kompliacija Donninih hitova
Voljela bih kada bi recimo Hayat, s kojim je Donna zaista imala dobru saradnju, objavio neku kompilaciju njenih najvećih hitova kako bi i generacije dolaze znale za Doonu, a oni drugi ne dozvolili da ode u zaborav – iskrena ja Ajka.
Halid Bešlić čuva uspomenu
Puno mi znači što je kolege i prijatelji nisu zaboravili. Halid Bešlić je najbolji primjer. On je uz moju kćerku bio i kada se borila s bolešću, ali i nakon što nas je napustila. Skoro na svakom svom koncertu sjeti se moje kćerke, zbog čega mi je veoma drago. Tako pokazuje da nije samo veliki umjetnik nego i veliki čovjek, koji ne zaboravlja stare i dobre prijatelje – govori majka Donne Ares.