Od snimanja prvog dijela filma “Hajde da se volimo” prošle su 33 godine.
Uz ovo ostvarenje s Lepom Brenom u glavnoj ulozi odrasle su brojne generacije, a i danas bilježi veliku gledanost kad god se reprizira na nekoj od televizija. Mlađi fanovi koji prvi put gledaju ovaj film ostanu bez daha kad Brena skoči na glavu u Neretvu sa Starog mosta u Mostaru bježeći od otmičara.
Ovu lastu, starijim generacijama je poznato, nije izvela pjevačica, već Jadranko Fink, Mostarac, koji je u bivšoj Jugoslaviji važio za jednog od najboljih skakača.
U traganju za Jadrankom smo saznali da on, nažalost, nije više među živima. Poginuo je 1993. godine u ratu. Ubijen je iz snajpera.
U ovom gradu svi poznaju porodicu Fink, pa su nas uputili na Neretvu, ispod mosta, gdje je svakodnevno Jadrankov rođeni brat Goran Fink. Spuštajući se niz stepenice, primijetili smo da je na jednom od stepenika uklesano prezime Fink. Na dvadesetak metara odatle prsluke za spasavanje slagao je Goran. S njim smo se prisjetili kako je došlo do toga da njegov brat skoči u Neretvu umjesto Brene.
– “Hajde da se volimo” sniman je 1987. godine. Brena je došla sa ekipom filma u Mostar, bili su tu četiri dana. Sjećam se da je bila baš fina djevojka, iako je već tada bila najveća zvijezda u državi. Mog brata je režiser Aleksandar Đorđević vidio baš ovdje na mostu. Jadranko je bio skakač. Odgovarao je konstitucijom za Breninog dublera. Bio je visok i vitak kao ona. Režiser je prišao Jadranku, dao mu ponudu i on ju je odmah prihvatio. Našminkali su ga, stavili mu plavu periku, obukli ga u Breninu garderobu i on je skočio. Pošto je nosio naočare za sunce na glavi, one su ga rasjekle po čelu kad je glavom udario u vodu – prisjeća se Goran i otkriva jedan detalj:
– Moj brat je izveo skok, a Brena je bila u plićaku i izronila iz vode kao da je ona skočila. Goran kaže da je Jadranko za ovaj posao bio odlično plaćen.
– Dobro se sjećam, Jadranku su platili milion dinara. Tada je to bilo četiri, pet plata. Kad bi se pretvorilo u sadašnju vrednost, to je oko 3.000 konvertibilnih maraka, dakle oko 1.500 eura. To je bio izuzetan honorar, on je bio prezadovoljan. Poslije toga je postao još popularniji, iako su već mnogi znali za njega zbog skokova koje je izvodio.
I Goran, koji se također u mladosti bavio skokovima, uzeo je učešće u ovom čuvenom ostvarenju.
-Ja sam bio dubler jednom od Breninih otmičara. Nosio sam mantiju. Skočio sam s mosta na noge i zato su me platili manje od brata, ali je i moj honorar bio zadovoljavajući, otprilike duplo manji od Jadrankovog – završava Goran, kome je razgovor o bratu najterao suze na oči.
Goran Fink je u penziji, ali i radi s turistima, koje čamcem vozi po Neretvi. U njegovoj porodici skokovi su omiljeni, pa sa Starog mosta skače i njegov sin Edi.