Muhamed Čengić Čenga, čovjek čiji glas prepoznaje dijaspora: Festival ‘Ilidža’ su uništile neznalice i zaboravljeni pjevači
Muhamed Čengić Čenga je dijete Sarajeva. Veći dio ratnih devedestih godina proveo je u rodnom gradu, na radnom mjestu policijskog inspektora. A onda je otišao negdje daleko, a to daleko je Norveška, sve da bi se pridružio svojoj supruzi i djeci.
Vlasnik radija
Danas je Čenga, kako ga svi od milja zovu, vlasnik jedne od najslušanijih, ako ne i jedine radiostanice u Evropi i svijetu, koja program emituje na maternjem jeziku. Radi se o internetskom radiju MC, a to su inicijali njegovom imena i prezimena. Gosti te radiostanice bili su mnogi poznati pjevači sa Balkana, ali i oni manje poznati, kojima je bilo veoma stalo da se o njima priča i da se njihove pjesme slušaju i na MC radiju.
– Sa radiostanicom nisam krenuo odmah, već sam prvo radio u jednoj fabrici koja se bavila aluminijumom i vađenjem nafte iz mora. Tu sam radio kao šef cijele proizvodnje. Ali, u glavi sam imao uvijek ideju kako da povežem sve naše ljude koji su van BiH. To se moglo ostvariti putem jedne internetske radiostanice. Sa jednim mojim prijateljem iz Norveške pokrenulli smo internetski, radio koji se zvao „KISS“. Tada nije bilo mnogo internetskih radiostanica i bila je to jedna velika, velika revolucija.
Specifičan glas
– Zvali su nas ljudi sa svih strana svijeta, mnogi su plakali, tražili svoje najmilije, a meni je svaki taj poziv punio dušu, jer sam shvatio da sam na pravom putu i da se rodila jedna prava i velika stvar. Onda sam nakon izvjesnog vremena stao, počele su da se rađaju neke druge radiostanice, samim tim počela je velika zavist, a ja nisam čovjek koji podilazi bilo kome. Volim da stanem, da razmislim, napravio sam stanku. Posvetio sam se svom poslu i privatnom biznisu. A onda sam na nagovor prijatelja,odlučio da pokrenem drugi radio za nas desetak, dvadesetak prijatelja. Pokrenuli smo i chat za komunikaciju i tada je počeo opet da nastaje lom.
– U početku je bilo jako mnogo ženskih slušatelja i tako je krenuo „MC“ radio. Dobio je naziv jer ime je kratko, dobro za džinglove, najavu… Često mi dođe da sve to pogasim, da se malo odmorim, ali jednostavno ne mogu. Ja imam specifičnu boju glasa, što bi se reklo, pravu radijsku. Pa me ljudi poznaju po glasu, prilaze mi, žele da pričaju da se upoznaju. Imam saradnike po cijelom svijetu. Nema gdje se ne slušamo, ali ima samo jedan dio svijeta gdje ne možemo da dobacimo, a to je Novi Zeland. Odatle nas još nikad niko nije pozvao, a ne znam zašto je to tako.
Roker u duši
Da li na MC radiju ima muzičkih ograničenja?
– Ne, nema. Moji saradnici mogu da puštaju sve i svakog pjevača, ali ne pjesme koje vrijeđaju, vjeru, naciju, narode. To nikako. Ja kada radim puštam rok muziku, jer ja sam sarajevsko dijete i roker u duši. Od pjevača jedino ne puštamo Thomposna i Baju malog Knindžu. Ja lično nemam ništa protiv njih dvojice, ali njihove pjesme vrijeđaju ljude koji su druge vjere i nacije.
Upoznao si dosta pjevača, da li je teško sarađivati?
– Ne nije. Ali jedno je istina, što je pjevač veća zvijezda lakše je sarađivati sa njima. A sa onim manje popularnim veoma teško, jer su umislili da su zvijezde ili zvjezdetine. Inače ja sam osoba koja kada pozove nekog pjevača ili mu pošalje poruke, a on ne odgovori, onda jednostavno se više ne javljam. Jer da je htio ili htjela kontakt stigao bi odgovor. A, onda vrijeme učini svoje, pa kada shvate o kojem se radiju radi, onda sami traže kontakt.
Da li razmišljaš da se vratiš u Sarajevo?
– Ja sam čovjek koji mnogo voli putovanja i ljude, volim da putujem. Jednom sam bio u Johanesburgu i tamo, sretnem Bosanca, Sarajliju, što je nevjerovatno. Volim uvijek da sretnem ljude koji me slušaju i da mi uzvrate osmijehom koji sam ja njemu kroz program i pjesmu dao.
Niske grane
Kroz neobavezni razgovor pomenuo si i festival Ilidža koji je izgubio onaj nekadašnji sjaj.
– Da tako je. Taj nekadašnji festival više ne postoji, ubile su ga neznalice i pjevači kojima se ime odmah nakon nastupa zaboravi. Evo, recimo da sada uradiš anketu, niko ne bi znao kako se zove pjevač koji je prošle godine pobjedio. Znaš li ti, ja ne znam? Mislim da je i on sam zaboravio da je pobjedio. Jednostavno zaboravljen, jer ni prije nije bio poznat. A, tako će izgleda da bude i ove godine, nažalost. Nekada su festival činile veličine, a danas anonimusi. Moraju se vratiti malo jača imena. To je kao i u fudbalu, jer ni jedan klub ne može da igra bez zvijezda. Mesi mora da bude tu da sve to vodi. Treba da se sastavi ekipa dobrih poznavalaca pjesme, profesionalci koji će da vode i dovode profesionalce. Meni je jako žao što je taj festival spao na tako niske grane.
Bato Šišić
