Nakon opake bolesti, Snježana Komar preležala i koronu: Bila sam željna djece, i još da mi je samo snimiti duet sa Bešlićem

Snježana Komar poznata je i popularna bh. pjevačica narodne muzike,a posebno onoj generaciji i ljubiteljima te vrste muzike osamdesetih godina.

Svoj veliki prvi uspjeh doživjela je 1980. godine na festivalu Ilidža izvedbom pjesama „Ljubav je kao sunce“ i “Momak smeđe kose“.

Ova druga postala je tada i u to vrijeme veliki jugoslovenski hit,a kasnije su se uz pomoć hitmejkera Nazifa Gljive redali hitovi „Kako si ljubavi moja“, I žena pije kada se rastaje“, Odlaziš, odlaziš“…

Bila je ostala veliki prijatelj sa Halidom Bešlićem. A, onda su uslijedili životni padovi i uspjesi, a više ovi prvi već drugi. Ono što je Snježu najviše udaljilo od estrade bila je njena opaka bolest za koju danas kaže da ju je pobjedila i da se osjeća kao pobjednik na tronu života.

Ova godina i za nju kao i za sve,  bila je pogubna po pitanju pandemije ,a Snježana Komar ovih dana se bori sa koronom, u kućnoj izolaciji je. Od simptoma ima bolove u leđima, bolove mišića,a posebno se bila zabrinula kada se virus lagano počeo spuštati i na pluća, jer pripada rizičnoj grupi.

-Na svu sreću sve se kratko dešavalo na plućima, tako da sada nemam više tih problema. One prve simptome sam već preležala, moja djeca me paze i maze ,tako da se ne dam. Ipak, ono što me najviše, slobodno mogu da kažem šokiralo, porazilo, je odnos zdravstvenih radnika,a posebno onih zaposlenih u ambulanti na Hridu. Ljudi bukvalno po nekoliko sati stoje promrzli vani, čekaju da se neko od uposlenika smiluje da otvori prozor, uzme zdravstevnu knjižicu,pa onda opet čekanje. Kada sam  i sama primjetila da od toga nema ništa, otišla sam u kovid ambulantu u Vrazovoj da se testiram,a oni su mi rekli da će mi se javiti ili da ja nazovem moju matičnu ambulantu na Hridu da mi kažu rezultat testiranja. Ja sam danima, ali bukvalno danima uporno zvala niko mi se nije javljao,a ako bi se neko i javio, prije nego bi bilo šta upitala, govorili su mi, nazovite za 15 minuta. A, tih 15 minuta oteglo se na 7 dana. Nakon sedam dana otišla sam sama tamo, da bi mi ta neka sestra rekla: „Zbog čega ste došli, idite odmah kući, Vi ste pozitivni?“. Dakle, imali su moje nalaze, znali su za rezultat, nisu bili u stanju da mi jave. Sreća pa sam bila stalno kući, nisam se kretala, pa nisam mogla nikoga ni da zarazim. Moja djeca su dragom Bogu hvala dobro,ali kada sam mislila da me u Sarajevu ništa ne može više šokirati, opet doživite neviđeno razočaranje. Ja razumijem i zaposlene u ambulanti na Hridu jer radi samo jedna medicinska sestra i jedna doktorica koja radi samo tri sata dnevno i onda ide u ambulantu na Širokači. Toliko je rasula u medicini, to je nevjerovatno – ispričala nam  je Snježana na početku razgovora.

Da bi malo zaboravili na ružne teme Snježanu smo pitali da li se definitivno oprostila o muzik , pjesme, nastupa?

-Ja sam muziku oduvijek voljela i voljet ću je dok živim. Dugo nisam ništa snimala, čak sam odbijala i nastupe, gostovanja na televizijama. Imam samo jednu želju,a to je da snimim jednu lijepu baladu, kako bi se reklo, da zakucam na kraju. Imala sam neke privatne zabave, bude tu i tamo druženja sa publikom. Ali, ja sam za to, neka mladi rade, neka pjevaju, snimaju, nastupaju. I dan danas mi se ljudi javljaju, čak iz  Bugarske, zbog čega ne snimam. Čak me i sramota više tih pitanja, jer ljudi očekuju nešto novo od mene.

Da li postoji estrada BiH?

-Gledano iz ovog današnjeg ugla, ne postoji. Svi mi to znamo jako dobro, da su se uvijek velike stvari događale u Srbiji i Beogradu. Beograd je oduvijek bio centar muzičkih dešavanja, reklame, propagande. Pa, vidite da su i ova današnja djeca iz BiH, mislim na pjevače, okrenuti Beogradu. BiH i Sarajevo su oduvijek bili rasadnik dobrih pjevača,ali karijera se stvara i pravi u Beogradu.

Bili ste svojevremeno učesnik rijaliti šou programa „Izgubljeni“. Da li bi ste pristali da budete dio „Farme“ ili „Zadruge“?

-Ne, ni u kom slučaju. U „Izgubljenim“ kada sam bila mene su svi poštovali, lijepo se družili, ta neka druženja traju i danas, recimo sa Memom. A, to što se dešava u Srbiji je čisti nemoral, niko nikog ne poštuje, vrijeđaju se međusobno. To nije moj stil, nivo. Mi u BiH se svi poštujemo, ne vrijeđamo jedni druge, ne prozivamo nikoga javno.

Da li je Vas neko od  kolega tokom karijere uvrijedio, povrijedio?

-Ponavljam, da mi pjevači u BiH jedni druge poštujemo, ne ogovaramo se.  Bila je samo jedna situacija i to baš davno kada sam ja radila sa mojim rahmetli suprugom, harmonikašem Fudom. U jednom „Ribljem restoranu“ na Ilidži gdje sam ja radila, pjevala, došao je tada već poznati Jašar Ahmedovski, imao je snimljenih par pjesama, a  došao je sa nekim njegovim društvom. Kada su ušli, ti njegovi prijatelj, su mi prošli i rekli da sada ja sjednem, a da Jašar nastavi da pjeva. Meni se kasnije Jašar pravdao da on njima ništa nije rekao,ali ja i dan danas mislimda jeste. Bio je tada još dijete i ja ne zamjeram.

Da li ste mogli postići više u karijeri?

-Jesam sigurno, ali porodični život mi je bio na prvom mjestu. Bila sam željna dijece. Mene je zvao i „Južni vetar“, ali ja sam tada bila u ekipi Nazifa Gljive, Halida Bešlića. Sa Nazifom sam snimila nekoliko uspješnih albuma,ali tada i u to vrijeme, zbog Nazifa su me zaobilazi drugi kompozitori.

Da li postoji neka pjesma koju ste trebali snimiti,a niste,a ona postala hit?

-Da, a radi se o pjesmi „Mostovi tuge“ koju je snimio Halid Bešlić. Ja sam raspjevavala tu pjesmu, trebala sam je i snimiti. Ali, malo sam se nećkala, malo mi je „mirisala“ na mušku pjesmu. A, da sam je snimila imala bi hit do danas.

Obzirom da Vas za Bešlića veže dugogodišnje prijateljstvo da li ste razmišlajli o tome da snimite duet sa Halidom na kraju Vaše karijere?

-I to je moja želja. Ja sam to njemu govorila prije par godina, a on je rekao, samo da nađemo dobru pjesmu, vrlorado. Hmm, to je pitanje zaista dobro, dobra ideja. Da na kraju balade jedne karijere bude vrhunski hit. Bili smo i ostali kao brat i sestra.

Bato Šišić