Planeta Zemlja mogla bi da nestane zbog sudara sa nekim kosmičkim tijelom, kao rezultat prirodne ili katastrofe koju je izazvao čovjek. Ovo nije fantazija medija ili holivudskih scenarista, već prognoza naučnika, pišu ruske Ria novosti.
U oktobru 2007. godine, seljani iz mesta u regionu Penza skrili su se u pećini, čekajući kraj svijeta. U maju 2008. godine, plašili su se mještani sela, Zemlja je trebalo da nestane zbog sudara sa kometom. S obzirom da se katastrofa nije dogodila, seljani su postepeno napustili sklonište.
Doktrina o kraju svijeta je različita u pojedinim religijama. U hrišćanstvu, Armagedon se predviđao u 1000. i 2000. godini. U kalendaru Maja, kraj svijeta je padao 2012. godine. Prijetnja je očekivana s neba. U današnje vrijeme, astronomi su otkrili sve, manje ili veće objekte koji mogu da se približe Zemlji na vrlo malu udaljenost. Tačnost izračunavanja trajektorije je uvijek ograničena, pa ni sudar, u nekim slučajevima, nije isključen.
Većina naučnika je zabrinuta zbog asteroida po imenu Apofis. Očekuje se da će on proći pored Zemlje 13. aprila 2029. godine na “samo” 38.000 kilometara od centra Zemlje. Postoji veoma mala vjerovatnoća da će se “susresti” sa opasnom zonom od šest metara, gdje će gravitaciono polje planete promijeniti njegovu trajektoriju. Tokom sljedećeg povratka asteroida 2036. godine, smatraju naučnici, on bi mogao da se sudari sa Zemljom. Kako je proračunato na Moskovskom državnom tehničkom univerzitetu, ruski Daleki istok, zemlje Centralne Amerike i zapadne Afrike spadaju u rizičnu zonu tokom sudara sa Apofisom 2036. godine.
Nemački astrofizičar Sebastijan fon Horner je tvrdio da je Sudnji dan negdje između 2020. i 2050. godine.
Prije više od pola vijeka, američki matematičar Hajnc fon Forster i njegove kolege objavili su članak o tačnom datumu kraja svijeta, to je, tvrde oni u tom izvještaju, 13. novembar 2026. godine. Njemački astrofizičar Sebastijan fon Horner je 1975. godine, tvrdio je da je Sudnji dan negdje između 2020. i 2050. godine. Tokom tog perioda, čovječanstvo će toliko porasti da neće moći da se hrani, zbog industrijskih emisija u atmosferu, planeta će se zagrijati toliko da će biti nemoguće na njoj živjeti.
Američki naučnici unijeli su nove vrijednosti i fon Hornerovu formulu i rezultati su se promijenili za 300 godina. Proračunali su da smak svijeta neće prije 2300. odnosno 2400. godine zbog globalnog zagrijavanja i pregrijavanja planete zbog ljudskih aktivnosti.
Rimski klub, udruženje intelektualaca, naučnika i futurologa je, 1972. godine, prezentovalo izvještaj o ograničenjima civilizacije. Autori su analizirali rast populacije, industriju, trošenje neobnovljivih izvora energije, degradaciju životne sredine i došli do zaključka da tokom 21. vijeka postoji velika vjerovatnoća da dođe do kolapsa. Međutim, on moće da bude izbegnut ako čovječanstvo promjeni ponašanje i tehnološki razvoj.
Ipak, naučnici su došli do zaključka da je naša planeta Zemlja na sredini svog puta i da imamo još nekoliko vijekova ili milenijuma u rezervi.