Navršavaju se četiri su godine otkako je bh. muzička scena ostala bez talentovane Azre Kolaković, poznatije pod umjetničkim imenom Donna Ares.
Heroina iz Bihaća dva puta je pobijedila opaku bolest, ali kada se rak vratio treći put, njeno tijelo nije izdržalo.
Bišćani, ali i svi koji su je poznavali, sjećaju je se kao lavice velikog srca, nasmijane do kraja, velike humanistice i borca.
Posthumno joj je dodijeljeno najveće gradsko priznanje Bihaća – Povelja “26 februar” za istaknuti lični doprinos i neizbrisiv trag koji je ostavila u muzičkom stvaralaštvu, kulturi, humanitarnom radu, promociji Bihaća u zemlji i inozemstvu, a posebno za iskazani optimizam i hrabrost u borbi s opakom bolešću.
Bila je među rijetkim koji su znali svirati, ali i pjevati mnoge žanrove. Njene pjesme slušaju se i danas.
Donna Ares je rođena 1. januara 1977. u Bihaću. Odrasla je u muzičkoj porodici (otac gitara, majka klavir, pjevanje). Završila je nižu i srednju muzičku školu i umjetničku školu u Bihaću. Prvi javni nastup imala je na “Dori” 1997. godine s pjesmom “Zadnja noć”. Postala je popularna u BiH nakon objavljene pjesme “Kazna”. Prvi album “Ti me više ne voliš”, koji je naišao na odličan odziv publike, objavila je 1998. godine.
Nakon dvije godine izlazi album “Donna Live 2000”, gdje je snimila i obradila stare folk hitove, ali i popularne evergreene poput “Woman In Love”, “I’m so excited” i sl. Ovim albumom skreće veliku pažnju na sebe, ali i izaziva burne i oštre reakcije medija i struke, jer je spojila dva do tada nespojiva stila, što je publika odlično prihvatila, a struka žestoko kritikovala.
Imala je veliki hit s Halidom Bešlićem “Sviraj nešto narodno” za koji su spot snimili 1999. godine na ulicama Sarajeva.
Treći album “Čuvaj se dušo” objavila je 2002. godine, a potom je uslijedio “Jackpot” 2004. godine, “Nemam razloga za strah” 2006. godine, “Fantastična” 2009. godine te “Povratka nema” 2011. godine.
Objavila je i singl “Suze moje plaču za oboje” koji je bio veliki hit. Tada je saznala da je oboljela od raka.
Inspirisana teškom bolešću napisala je knjigu “Soba za nikoga”.
-Zašto me Bog nagradio ovim iskušenjem u početku nisam znala… Kažu da vrijeme liječi sve rane, ali ne zaboravite vrijeme prije svega prolazi. Ne trebamo čekati da ozdravimo, da nas vrijeme izliječi da bismo živjeli. Živjeti biramo dok smo živi. Padnemo li lako se predati.. Brzo sam shvatila da Bog nema nikakvog razloga da me kazni, ali nije dovoljno voljeti drugoga. Imala sam ljubav, porodicu, vjernu publiku, kućnog ljubimca i voljela sam svog Džavida najviše na svijetu, ali to nisu sve ljubavi. Morala sam naučiti suštinu i vrijednost svake. Zato mi je i Bog dao ovo iskušenje. Hvala ti, Bože, što si me naučio da volim sebe. Jedino to nisam znala – napisala je Donna Ares u svojoj knjizi.
Posljednja pjevačicina objava na Instagram profilu kojom se obratila svojim fanovima bila je: „Voli vas vaša Donna Ares”.
Nažalost, njeno srce je prestalo kucati 2. oktobra 2017. godine.
Sahranjena je dan kasnije na mezarju Humci u Bihaću.
Donna Ares uvijek je bila simbol jake žene koja je znala šta želi od života i išla hrabro ka tome. Publika će je vječno pamtiti po osmijehu, vedrini, snazi i nevjerovatnom talentu.