Crnogorski pjevač Bojan Tomović, koji je javno progovorio o svom psihičkom poremećaju, oglasio se na društvenoj mreži Facebook bizarnim statusom.
Naime, Tomović je obajvio datum svog rođenja i smrti, godinu kada je doživio tešku saobraćajnu nesreću, žaleći što je preživio jer od tada pati od bipolarnog poremećaja.
-Sad će još malo 14 godina od moje smrti. Ko bi reko, kako vrijeme brzo prolazi. Sjećam se kao da je jučer bilo, toga dana bili smo pod Ostrogom, Slava mu i milost i krenuli na moj nastup u Bijelo Polje. Vozio je menadžer, na mjestu suvozača moj klavijaturista, a nazad moja tadašnja zena i ja. Snijeg je padao, mrak, klizavo u kanjon Morači, magla i na ulazu u Mojkovac od strane Kolašina, na mostu preko reke Tare počeli smo da se okrećemo po onome ledu. Sjećam se vriska moje tadašnje supruge i – prekid filma. Sve ostalo nakon toga je i za mene misterija, šta se izdešavalo nakon toga i da l’ se uopšte izdešavalo, al’ bolje da nije – počeo je svoju ispovijest Tomović i nastavio kako mu je žao što je preživio jer ne bi doživio poslije toga sve tužne stvari u životu.
-Iskreno se nadam da te noći nisam preživio, jer bi onda izbjegao ovu moju odvratnu bolest, smrt moga Taja, odlaske mnogih dragih ljudi, razvod braka, patnju za nerođenim djetetom, optužbe da sam najbližima na teretu, da sam im upropastio život, da me se stide zbog bipolara, optužbe da sam nacionalista, izdajnik, prijetnje ubistvom, borbu sa jebenim porocima, samopovrijeđivanja, pokušaje samoubistva, tako da je vrlo moguće da vam ja ovo sada pišem iz pakla, jer raj sigurno nisam zaslužio… – nastavio je pjevač, i dodao da je 2005. njegova najbolja godina i da se prije te godine i poslije ne želi ničega sjećati.
-Pa da, super je što može da se izbriše prošlost i stvori neka druga, ljepša, ali to možemo samo mi privilegovani, sa nekom od dijagnoza. Želim da pamtim samo tu 2005. kada su svi moji bližnji oko mene bili živi, zdravi, sretni i ponosili se sa mnom bar tu jednu godinu. Ovo vam piše 23 godišnji Bojan koji ne želi da se film nakon te kobne noći nastavi… Mada, kažu da Bog prije vremena uzima samo najbolje, e mene onda sigurno nije uzeo, tako da će biti da sam možda, ipak živ i imam 37 godina, a kakav sam baksuz, doživjet ću i 137, sam u nekom staračkom domu pitajući se zašto baš ja. Jer sve je relativno, ništa nije kako izgleda, sve je kao što nije i sve je jedna velika misterija… P. S. Ovo kad sam ispričao psihijatru pojačao mi terapiju – završio je Bojan Tomović.
