Ovo je priča o Budiju Sejdiću iz Sanskog Mosta koji živi u Njemačkoj: Zovu ga „Tito“, preživio je nekoliko moždanih udara, 11 operacija, a i dalje je odličan sportista i veliki humanista

Prošle godine Bosanac Budi Sejdić, koji je rođen u njemačkom gradu Warendorf, a porijeklom iz Sanskog Mosta, dobio je značajno priznaje grada Frankfurta za postignute rezutate i punu profesionalnu angažiranost za sport i sva dešavanja oko sporta, u okviru sportskog društva „Turnerschaft Frankfurt – Griesheim koje je osnovano 1856. godine.

Budi Sejdić svih proteklih godina u tom sportskom udruženju angažiran je na dobrovoljnom radu. A, njegov dobrovoljni rad učinio je čuda od 2001. godine pa do danas.

-Ovaj klub je jedan od najstarijih i najuglednijih u Frankfurtu i njemačkoj pokrajini Hessen. Proslavili su ga u prvom redu akrobatika i rukomet, a najveću slavu , mogu slobodno reći dostigao je i postigao je u košarci. Naime, moj dobar prijatelj i odličan saradnik doktor Vanja Matić i ja osnovali smo Košarkašku sekciju pri tom sportskom udruženju,a 2018./2019. godine osvojili smo najveći pokal u Hessen-u,a gdje smo pobjeđivali i mnogo više rangirane ekipe od naše. Tada smo osvojili i republičko prvenstvo i odmah se plasirali u 2. košarkašku ligu. Naši košarkaši su uglavnom iz cijelog područja nekadašnje Jugoslavije, a neki su čak i bivši profesionalci. Na čelu tog kluba sam od 2002.godine, prvo sam bio Sportski direktor, zatim predsjednik, a Vanja se sportski direktor od 2006.godine – ispričao nam je na početku razgovora Budi Sejdić.

Budi nam je rekao i imena košarkaša koji su sa njim načelu postigli velike rezultate, a to su prije svega Alen Trepalovac koji je igrao u prvoj ligi Autrije, Grčke, Malte. Tu su i Daniel Vrgoč, Jovan Torbica, Saša Milojević, Bruno Gulin koji je igrao za reprezentaciju Hrvatske, Oliver, Stefan, Philip…

Mada je Budi, kako ga od milja mnogi zovu i „Tito“ rođen u Njemačkoj, razmišlja na njemački način, ali u srcu i duši je Bosanac sa onim poznatim bosanskim merhametlukom.

-Priznanje koje sam dobio od grada Frankfurta mi je veoma bitno i posebno drago. Jer u ovaj grad sam došao tek 1999. godine. Priznanju se nisam nadao, pa sam čak to i rekao onima koji su mi ga dodjeljivali, ali oni su ostali pri svojoj odluci, te su mi rekli da priznanje ide u prave ruke. Ovom prilikom se toplo i od srca zahvaljujem svima koji su ovim priznanjem priznali moj rad – riječi su Sabahudina Budija Sejdića.

Budi nije samo fenomen po pitanju sporta već i po pitanju zdravlja. On, ako se može tako reći, iza sebe ima više preživljenih moždanih udara.

-Tačno upravo tako. Iza mene je nekoliko moždanih udara, a posljednji je bio prošle godine, pa 11 operacija, ali još sam tu. Moj djed rahmetli je govorio, čovjek treba da zaradi pa da ode na drugi svijet. Izgleda da moje vrijeme još nije došlo. Ovaj sportski klub ima u vlasništvu dva restorana, sa sportskim dvoranama i stanovima, pa se vrijednost procjenjuje na oko 6 miliona eura. U restoranu „Adrija“ najviše zasluge za uspjeh ima porodica Grabovica, koja ovaj restoran vodi već punih pet godina. Drugi restoran vodi jedna turska porodica i mi kao klub stojimo iza njih.

Budi je i veliki humanista. Ne želi mnogo da priča o tome.

-Nekada sam se smijao kada bi mi ljudi govorili da postoji jedan sindrom kod nekih ljudi, a koji ih tjera da stalno pomažu onima kojima je ta pomoć i potrebna. Izgleda da sam ga ja, na svo moje zadovoljstvo i dobio. Jedan poznati političar iz Frankfurta mi je doslovice rekao: “Onaj ko radi dobro, treba da priča o tome“, a mi, mislim na naš narod, smo tako vaspitani da o tome ne pričamo i da stojimo u pozadini.

Budi je poznat i po tome da voli dobru muziku, ali i sam voli da zapjeva. Oni koji su ga slušali kažu da ima odlične glasovne mogućnosti.

Bato Šišić