Teško da je ijedan običan poljoprivrednik dao toliko autograma, popio gratis pića po šoferskim bircuzima i beogradskim restoranima i bio čašćen raznim beneficijama kao Milenko Čakarević (67) iz ariljskog sela Mirosaljci.
Da ga čeljad i najbliži ne oslovljavaju imenom, kaže likom vjerna replika Srećka Šojića, zaboravio bi kako se zove.
Ulica, kafana, pijaca, vašar, veselje, red za šalterom – gdje god se Milenko zatekne i mlado i staro podvikuje: „Eno Šojića“, ubijeđeni da je izmišljeni lik među njima. Zaboli Milenka često glava od ubjeđivanja da on nije taj i da samo liče.
– Odem na svadbu – svi se sjate oko mene. Više mene ima na slikama nego mladenaca. Zaustavi me policija – uopšte ne traže dokumenta, samo otpozdrave „Sretan put, gospodine Šojiću“. Odem da platim struju – puštaju me preko reda da Šojić ne čeka. Sjednem u kafanu – stiže deset tura za Šojića. Kažem „Hvala, greška je, nisam to ja“, a oni viču: „Jesi, jesi, nemoj da nas lažeš“. Trgujem na pijacama u Beogradu, Novom Pazaru, Užicu, Bosni i za mojom tezgom uvijek gužva. Neki bi da kupe od Šojića, nekima zanimljivo da je Šojić za tezgom, okreću se, traže kameru, misle da se snima serija. I malo onih što me zna po imenu oslovljava me sa „Šojiću“ – veli Čakarević.
Svugdje, osim u njegovim Mirosaljcima, vodi borbu da dokaže da izgled zna da zavara. Naporno mu jeste, ali zbog toga nije ni iznenađen ni uvrijeđen.
– U Bajinoj Bašti me na pijaci srele neke djevojke i hoće da se slikaju sa Šojićem, pa boga zovi. Šta ću, pristanem, kad one izbace fotografije na taj internet. Vidjela moja Tankosava, pa me kinji: „Ti reče da si otišao da trguješ, a ono se vadaš sa ženskadijom!“ Velim, pusti djecu, draga moja Lepa Šojić. Znam i ja da pred najtvrdoglavijima napravim sprdnju, izvadim onaj telefon što sam platio 200 dinara na buvljaku, a drugi prst turim u uho da im začinim užitak – kaže starina.
Fizički je pljunuti Šojić, a u duši sušta suprotnost. Vrijedan, vitalan, predan, iskren. Nešto poput Pantića, s tim što je šeret za razliku od neurotičnog mlađeg referenta. Nije kapetan „na bijelu“ lađu nego „na kamion“. Kad svrati na „pićance“, zna dobro da zabekrija. I u politici se okušao, doduše nižerazrednoj, nije doplivao do Skupštine, bio je odbornik u Arilju. Ispod žita, kune se, ništa u životu nije radio.