Šaban je s ponosom govorio o svom porijeklu: Sin oca Huse i majke Ilde, najviše je bio vezan za sestru Sarajku, rođen u ulici Avde Karabegovića…

Dolaze ljudi, svjesni da više neće vidjeti kralja narodne glazbe, ne vjeruju da ga više nema, govore o njemu kao čovjeku koji se nije stidio podrijetla ni svojih korijena s očeve i majčine strane Nema više kuće u kojoj se rodio Šaban Šaulić (67) u Šapcu, u Ulici Avde Karabegovića.

Na tome mjestu pjevač je sagradio kuću svojoj majci u kojoj je neko vrijeme živjela, ali joj se nije svidjela pa je Šaban, kako bi joj udovoljio, dao napraviti drugu kuću.

Već neko vrijeme ona stoji prazna, obiđu je Šabanova sestra Sarajka i njezini sinovi koji žive ulicu dalje, a nekad navrati i Gordana, Šabanova supruga.

– Znao je on navratiti, prije češće, ali otkako mu više nema majke, dolazio je sve rjeđe. Došao bi i obišao prijatelje, častio bi ih, proveo bi neko vrijeme u razgovoru s njima. Bio je tih, miran i povučen, malo je govorio, ali kad bi zapjevao, rekao bi sve. Duša od čovjeka – ispričao je muškarac koji je stajao ispred male prodavaonice preko puta kuće Šabana Šaulića u naselju Mala u Šapcu.

Dolaze ljudi, svjesni da više neće vidjeti kralja narodne glazbe, ne vjeruju da ga više nema, govore o njemu kao čovjeku koji se nije stidio podrijetla ni svojih korijena s očeve i majčine strane.

Do te kuće je u dvorištu kućica njegove polusestre Hafe (75) jer Šabanov se otac Huso ženio dvaput.

Hafa je najstarija i imala je osam godina kad se rodio Šaban. Danas je u godinama i bolesna, tuguje za bratom kojeg je neizmjerno voljela.

– Duša moja, on je najmlađe dijete našega zajedničkog oca, kako je samo kad je prohodao trčao za njim. Bila sam curica kada se on rodio, a poslije i moja sestra Sarajka, moja Sara – rekla je te dodala kako ga je ona učila prvim koracima, prvim igrama te da je Šaban bio napredno i veselo dijete.

– Vrlo brzo je imao svoje prijatelje s kojim se družio, počeo je igrati za lokalni nogometni klub Borac i uvijek je pjevušio, taj je dar dobio od svoje majke Ilduze, koju smo svi zvali Ilda, po njoj je moj brat dao ime jednoj od svoje dvije kćeri – objasnila je Hafa.

Sarajka je svome jednom sinu dala ime po bratu koji se također zove Šaban.

– Moj je brat puno radio, stalno je bio na putu, ali je uvijek za obitelj imao vremena, posebno u nekim posebnim svečanim trenutcima, kao što su obiteljska slavlja ili ženidbe i udaje. Bilo je pjesme do rane zore. Njegova majka i on su znali zapjevati i svi bi utihnuli, tek nakon nekog vremena smo im se u pjesmi pridružili, jer njihovu pjesmu nije valjalo kvariti – ispričala je.

Šaban je, kako kaže njegova polusestra, bio brižan prema svima nama, volio je svoje roditelje, sestre, svoju djecu i unuka, svoje nećake, bratića Hasana Dudića i njegovu obitelj.

Volio je svoje susjede, kumove, kolege pjevače, sve ljude koji su uvijek bili oko njega, jer on jednostavno nije mogao bez svih njih.

– Moja Sara je kod njega desetak i više godina, pomagala mu je u podizanju njegove djece Sanele, Ilde i Mihajla, a u zadnje vrijeme i Luke, njegovog unuka. Oboljela sam i sama bih mu pomogla, ali bolesna sam i on to nije tražio od mene – izjavila je polusestra.

Otkrila je kako je Šaulić imao veliku dilemu – nogomet ili pjesma bila je dilema. Ipak je prevagnula pjesma.

– Sve ono što drugi nisu uspijevali otpjevati on bi to s lakoćom otpjevao, jednostavno imao je dar za to. U početku pjevačke karijere, kao i većina, prve tezge su bile u malim kafanama, a bilo ih je na svakom koraku – komentirala je Hafa.

Od Šabanove kuće prema centru grada samo u ovoj ulici bila su tri lokala s glazbom, ‘Kod Lile’, ‘Kod Ribice’ i ‘Kod Ikaša’ koju je držao otac Šabanovog prijatelja Juse Derviševića zvanog Lule koji danas nedalekog od Šabanove kuće drži sportsku kladionicu.

– Odrasli smo zajedno, igrali nogomet, družili se, posjećivali kafane u kojima smo često dočekivali zore. Nije imao niti petnaest godina kada je znao uzeti mikrofon i zapjevati, i tada se već vidjelo da će postati veliki pjevač – rekao je Lule.

Osim Šabana kod Luleta navrati i Ljuba Aličić, također Šapčanin, pjevač narodne glazbe, koji je u te vode krenuo poslije Šabana nakon dvije godine.

– Ne mogu reći da mi je on bio uzor, jer moj uzor tih davnih godina bio mi je Nedjeljko Bilkić, ali sa Šabanom sam bio veliki prijatelj. Često smo bilo zajedno na koncertima širom bivše zajedničke države kao i u inozemstvu. Bila su to uvijek lijepa druženja, jer on je bio jednostavan i smiren čovjek – objasnio je Ljuba.

Zadnji put su nastupili prije dva tjedna u Beču.

– Nisam niti sanjati mogao da će to biti naš oproštajni susret. Znam samo da je bilo nezaboravno druženje. Ne znam točno kada će biti pokop, navodno u petak ili ponedjeljak, sve ovisi kada će se okončati procedura u Njemačkoj, u svakom slučaju otići su svome prijatelju na posljednji ispraćaj. Otišao je najljepši glas sa ovih prostora, koji će zahvaljujući onome što je snimio ostati još dugo među nama, kao i generacijama koje dolaze – komentirao je te nastavio:

– To je život iza, i zbog toga bi se čovjek trebao potruditi da ostavi nešto lijepo, a Šaban je to uistinu i ostavio svojoj djeci, supruzi, rodbini i svima nama. Ne znam kako ću se susresti s Ildom, koja je bila njegova mezimica, mada on ništa manje nije volio svoju Sanelu i Mihajla. Znajući Ildu sumnjam da će ona dalje pjevati, a trebala bi, jer bi to sigurno želio i Šaban – zaključio je Ljuba Aličić, kojeg smo zatekli u Šapcu, iz kojeg on neće nigdje, osim nakratko radi nastupa, mada mu je i to, kako reče, već postalo naporno.

Stanari, Šabanovi susjedi, prijatelji iz djetinjstva iz školskih klupa, njegovi fanovi pokrenuli su prikupljanje potpisa koje će predati gradskim vlastima da se sadašnja ulica Avde Karabegovića preimenuje u ulicu Šabana Šaulića.

Svoj potpis dao je i Dragan Stanković, nekadašnji reprezentativac u boksu, član bivšeg Boksačkog kluba Mačva, od kojeg su strahovali mnogi boksači bivše zajedničke države, jer je Stanković svoje mečeve uglavnom završavao nokautom, piše Slobodna bosna.

– Nekad bilo sada se spominjalo. Godine su učinile svoje, kičma mi je stradala, a nedavno sam doživio i manji moždani udar, tako da se uglavnom životari. Šaban mi je bio jako dobar prijatelj, dolazio bi gledati naše mečeve i radovao se svakoj našoj pobjedi. Bio je velika ljudina. Nastojati ću ako ikako budem mogao otići mu na pokop u Beograd – rekao je Stanković, potpisujući zahtjev preimenovanje ulice u kojoj se nalazi kuća Šabana Šaulića.

Na zidu NK Borca u Šapcu njegovi fanovi su naslikali veliki mural s likom im dragog sugrađanina i pjevača Šabana Šaulića, na kojemu su boksačke rukavice, nogometna lopta, kraljevska kruna, riba, glazbene note, sve ono što je on volio i u čemu je uživao, a piše i Legenda živi.