Pisali smo već da je Ferid Avdić snimio novu pjesmu „Dali si srećna“, a ovog vrsnog pjevača sreli smo u Kući sevdaha u Sarajevu, pa smo malo popričali sa njim.
-U Kuću sevdaha dolazio sam prije ove pandemije veoma često,tu smo se sastajali, družili,ali sada malo rijeđe.Sve nas je ovo nekako izbacilo iz svakodnevnice života i tih nekih naših svakodnevnih stvari na koje smo bili navikli – govori AVdić za Ekspanzija.com.
Da li se Vaša slika nalazi među estradnim velikanima u Kući sevdaha?
-Ne, nije još, a nadam se da hoće. Kažem, nadam se jer izgleda da se mora imati neka veza i za to. Morat ću se izgleda lično angažovati oko toga jer drugi neće. Po nekoj mojoj procjeni u Kući sevdaha bi se trebali naći i Nedjeljko Bilkić, a on bi trebao prvo da bude, pa tek onda ja. Mislim da ni Hasiba Agić nije, pa Hamid Ragibović Besko, pa Rizo Hamidović…
Korona Vas nije „zakačila?
-Do sada nije, a nadam se i da neće. Nisam epidemiolog da bi sve to znao, kako i kada se neko može zaraziti ,ali pratim sva ta neka upustva, pa se čuvam. Ja i danas u ovom vremenu zapjevam, ali to je zatvoren krug ljudi, možda nekih desetak, imamo odstojanje. Jednostavno bez pjesme ne mogu. Čak pjevam i sam u kući, pa to ponekad objavim na društvenim mrežama.
Niste od onih koji kukaju i „plaču“ kako nemaju posla?
-Nisam nikada tokom ove pandemije bio bez posla. Nije to neki posao kao nekad u neko normalno vrijeme, ali kao što rekoh uvijek je bilo nekih rođendana, slavlja sa do desetak ljudi,pa je i to bilo plaćeno. Bila su to druženja na planini, neki firmaši i tako to. Ali, imao sam i imam i neku zalihu od nekada zarađenog novca. Ova pošast pandemija je meni nekako i odgovarala, da me neko pogrešno ne shvati, jer se moglo normalnije proći gradom,nije se odmah od ranih jutarnjih sati gledalo na tri telefona,ljudi su samo razmišljali o tome da im ne propadne ovo ili ono. A, mnogi ne shvataju da propada samo ono što je dragi Bog odredio, a to je vrijeme koje mi nikada ne možemo stići. To vrijeme treba rasporediti i normalan biti. To je vrijeme da se malo uspori život, nikome ne želim zlo,ali treba malo da se stane na loptu. Šta će mi pet kuća, pet automobila, pet vikendica. Uvijek sam bio zadovoljan onim što sam imao.
Danas mnogi mladi pjevači žele odmah da postanu Šaban Šaulić, pokušavaju da pjevaju kao on. Kako Vi gledate na to?
-Nekada su mladi pjevači željeli da pjevaju kao rahmetli Zaim Imamović, Himzo Polovina ili Safet Isović, a ova današnja mladost se ugleda na neprikosnovenog Šabana Šaulića. Rahmetli Šaban je govorio, da je učio od Safeta Isovića. Mnogi danas govore kao ovaj ili onaj je nasljednik Safeta ili Šabana, a ne znaju da je njihovo takvo razmišljanje njihova lična utopija. Svi trebaju da takve pjevače ostave na miru, njih dvojica su i mrtvi na samom vrhu,a svi ostali su ispod njih.
Po Vama, Šerif ili Šaban?
-Šaban u svakom slučaju. Šerif je izuzetno jak vokal, cijenim ga, prijatelji smo, ali ne mogu kako njega, tako nikoga staviti ispred Šabana Šaulića. Pa i Šerif će da kaže da je Šaban bolji od njega jer Šerif je učio od Šabana“.
Šta će te prvo uraditi kada ovo jednog dana stane?
-Nastaviti živjeti kao i do sada. Ja i u ovom vremenu idem na planine, šetam, družim se sa dragim ljudima. Nadam se samo da kafane neće biti prepune kao nekad, da bude neka normala,da ljudi mogu lijepo da sjede, da se druže. Da pjevači ne pjevaju po tri sata, jer ja, pa ni mnogi, ne mogu nekog toliko dugo slušati. Nekada je bilo pravilo, pjevač pjeva 45 minuta, 15 minuta odmara.
Kroz Kuću sevdaha Ferid je prošetao sa Almirom Čehajićem koji sve to vodi,pa su se u načelu dogovorili da se i Feridova slika uskoro nađe tu.
Bato Šišić