Tijana koju vidite na televiziji je Tijana koja izađe iz tog televizijskog studija i sjedne na kafu, u auto, ode u pozorište, bioskop ili ostane kod kuće. Vaspitana sam tako da se uvijek ponašam prirodno, da budem ono što jesam i da se ne foliram, a inače mnogo volim ljude i društvo, tako da sam uvijek ista.
Tijana Dapčević je imala 12 godina kad je, 1989. godine, u Sarajevskoj vijećnici učestvovala na takmičenju za mlade instrumentaliste tadašnje Jugoslavije. Osvojila je prvo mjesto, međutim, diploma koja joj je kao pobjednici pripala nije preživjela. Izgorjela je u plamenu kao i većina drugih vrijednih knjiga i zapisa u Vijećnici.
Trideset godina kasnije, Tijana je ponovo nastupila u Vijećnici, ovoga puta kao specijalna gošća Think Pink Partyja. Vratiti se mjestu koje u njenom, ne samo poslovnom, već i privatnom životu ima posebno mjesto, za Tijanu je bilo posebno emotivno.
– U toj istoj Vijećnici su se upoznali i moji roditelji, sve divne i bezbrižne uspomene me vezuju za nju. Ono što joj se desilo se ne smije više nikada ponoviti. Rat se ne smije više nikada dogoditi i verujem da je svima dosta toga. Nova Vijećnica ima neku posebnu energiju i to je definitivno najljepša zgrada u koju sam ušla u posljednjih nekoliko godina – kaže Tijana na početku razgovora za magazin „Azra“.
Tačno za svoj rođendan ste objavili pjesmu „Prezir“, a nedavno publiku obradovali i pjesmom „Nikada nisam“, mnoge Vaše kolege će reći kako je u poslu najvažnije izabrati pravu pjesmu, kako Vi birate šta ćete pjevati, koliko vremena provedete u selekciji, jeste li strogi na tom polju?
– Najčešće već pri prvom slušanju demo-snimka znam da li je to “moja” pjesma ili ne. Neke pjesme ti se dopadnu više neke manje, a za neke se naježiš čim ih čuješ i to je ono što mi se desilo prvo s “Resetom”, a onda i s pjesmama “Prezir” i “Nikad nisam”. S tim što sam za “Nikad nisam” znala da je rađena za potrebe istoimenog romana Vesne Dedić, koja, sada već tradicionalno, uz svaku knjigu izdaje i pjesmu koja prati priču romana, tako da sam bez ikakve sumnje prihvatila njen poziv da budem dio svega toga. Toplo preporučujem svima da pročitaju knjigu, čita se u jednom dahu, sigurna sam da ćete uživati.
Koliko danas izvođači isključivo snimaju i pjevaju ono što vole, odnosno što je umjetnost i ono što im nekada neće donijeti profit, a koliko uistinu podilaze trendovima i igraju na sigurnu kartu tržišnih zahtjeva? Biste li zbog popularnosti i opstanka u tzv. trendingu, promijenili žanr svoje muzike?
– Igra na “sigurnu kartu tržišnih zahtjeva” je mač s dvije oštrice, a možda čak i “opasan sport”, jer ne leži svima sve i ne mogu svi da pjevaju sve. Iako trenutno stanje trendinga pokazuje da izgleda kao da baš svako može da se bavi ovim poslom – to je ono što ja zovem pjesmama koje imaju rok trajanja koliko i jogurt, tako da onog momenta kad prestanu da stoje u trendingu – prestanu da postoje u potpunosti. Da postoji neka standardna formula po kojoj bismo svi tačno znali koja pjesma će biti hit, svi bismo samo hitove pravili, ali takvo nešto ne postoji, pogotovo ne u eri interneta, gdje je Youtube znatno olakšao probijanje na scenu, ali je u isto vrijeme i učinio da se muzika više gleda nego sluša. Ovo je mnogo kompleksna tema, ništa nije crno ili bijelo, a ovo nebo je dovoljno veliko da možemo svi pod njim da budemo i radimo ono što mislimo da treba i onako kako mislimo da je najbolje. Kad je riječ o žanru, nikada ne mora da bude samo jedan, sve je stvar izbora i slobode izražavanja. Muzika je umjetnost, ja uz nju i dišem, tako da ću uvijek raditi onako kako meni prija, jer samo tako vjerujem da će moći da uživa i publika.
