Lijepa, popularna Tuzlanka Azra Husarkić nakon puna dva mjeseca boravka u Americi, ponovno je u svom rodnom gradu.
-Trebala sam ostati mnogo manje, i imati mnogo manje nastupa, na kraju se ispostavilo da sam bukvalno rečeno radila skoro svaki dan- rekla nam je Husarkić na početku razgovora.
Mnoge tvoje kolege koje su bile i vratile se iz Ameriku pričaju kako ni Amerika više nije kao što je bila, a po pitanju nastupa? Kakve si nastupe imala, koncertne, kućne, nastupe u kafićima…?
-Meni je ovo bio prvi odlazak u Ameriku da bi mogla da povlačim paralelu između nekada i sada. Ja samo mogu da demantujem sve te kolege koji pričaju da u Americi nije dobra situacija. Naime, u Americi se i te kako može raditi, zaraditi, lijepo provoditi, družiti… Ja sam spojila ugodno sa korisnim, radila sam koncertne varijante, kućne varijante, kada se okupi dobro društvo, bilo je tu i restoranskih nastupa ,privatnih nastupa. Kada sam krenula bilo je dogovoreno oko dvanaest koncerata ,ali onda se sve to pokrenulo ,pa je bilo i ovakvih i onakvih nastupa. Ja sam prezadovoljna i bilo mi je fantastično.
Da li si po dolasku u Ameriku bila kao „Alisa u zemlji čuda“?
-Jedino u čemu se nisam snašla po dolasku bila je vremenska razlika. Bukvalno sam po dolasku stalno spavala, jedem i legnem da spavam. Ali, nakon deset dana sam se tako dobro prilagodila da je bila fantazija. Ja još i danas ne mogu da vjerujem kako sam od našeg naroda tako dobro bila prihvaćena,ali isto tako i samih Amerikanaca. Nisam bila kao u nekoj zemlji čuda, jer sam ja po prirodi takva, da se svugdje veoma dobro i brzo snalazim. Mislim da bi iz vatre izašla nepovrijeđena.
S obzirom na to da si rekla da si jedno vrijeme spavala i jela, a u Bosni si se aktivno bavila sportskim aktivnostim, da li se udebljala?
-Trenirala sam koliko sam mogla jer u hotelima u kojima sam boravila bilo je mogućnosti za treninge. Vratila sam se sa istom kilažom, a što me veoma raduje. Naime, u Tuzli pazim na ishranu, a u Americi nisam mogla baš toliko da se čuvam. Bitno je da sam bila aktivna, nonstop hodala, imala nastupe,pa nisam imala ni šansu da se udebljam. Nakon deset dana postala sam jako aktivna i niko me nije mogao natjerati da spavam (smijeh).
Postoji li razlika po pitanju života naših ljudi u Americi i u Evropi, Balkanu?
-Da budem iskrena svi naši ljudi su me toliko oduševili sa njihovom ljudskošću. Bukvalno sam obišla Ameriku uzduž i poprijeko, upoznala hiljade ljudi, sa svima ostvarila, kontakte i prijateljstva. To mi je sve toliko napunilo srce i dušu. Najveće bogatstvo su mi bila upravo ta poznanstva, druženja,a ovim putem im se svima zahvaljujem. Život ne može biti isti,ali su ostali nekako isti po pitanju merhametluka, uživanja na koncertima, da su ostali opušteni i veseli. Prave meraklije. Svjesni su da moraju i trebaju sa žive američki život, ali su ostali svoji u duši, ne zaboravljaju svoje običaje i prijeklo.
Da li bi ti mogla da živiš američki život?
-Da si me to pitao prije dva mjeseca, odgovor bi bio, da za takvo nešto nema nikakve šanse jer mi je Tuzla broj jedan. Ali, ovaj moj odlazak mi je totalno proširio vidike po pitanju Amerike. Nisam išla tamo da bi samo radila, jer sam putovala, upoznavala tu zemlju, upoznavala ljude, kulturu.Tu sam zemlju doživjela na raznorazne načine, to iskustvo se ne može kupiti. Ja sebe vidim u tom nekom cijelom svjetskom svijetu, nisam se pronašla samo kao pjevačica,a bilo je ponuda da radim i kao modeling… Meni je u toj zemlji sve odgovaralo. Sada bi mogla slobodno da kažem da bih mogla da živim američki san ili život.
Da li je bilo primamljivih ponuda da ostaneš?
-Iskreno odgovaram, da bilo ih je. Neću za sada ništa javno da pričam ili prognoziram, ali sigurno je da su mi vrata širom otvorena po pitanju Amerike.
U Americi nisi sama nastupala, sa tobom je bio ili ti si bila a njim, legendarni pjevač Ljuba Aličić. Kako si ga doživjela?
-Menadžer koji je to radio je nas dvoje jednostavno spojio. Razmišljala sam o tome kako će to sve da bude, dva različita poimanja muzike, dvije generacije, razlika u godinama,ali na kraju je bilo fantastično. Prvo što me fasciniralo da i nakon takve dugogodišnje karijere još uvijek isto pjeva, istom snagom glasa, daje dušu sebe na nastupima. Ja sam se prvenstveno iznenadila kako jako dobro još uvijek pjeva, jako je miran, druželjubiv, prilagodljiv, nije izbjegavao društvo mladih. Jednostavno čovjek, pjevač i kolega za primjer.
Sa koliko kofera si otišla u Ameriku, a s koliko si ih se vratila?
-Otišla sam sa dva, a vratila se sa šest velikih kofera. Bilo bi ih i više, ali nisam mogla da ih sve ponesem. Da sada budem iskrena, da nisam bacala stvari putujući iz grada u grad, bilo bi ih sigurno deset. Kupovala sam nove, pa kada bi došla u drugi grad te kao stare sam bacala i kupovala opet nove, da bi mogla održavati kilažu prtljaga. Iz grada u grad bila su dozvoljena samo dva kofera. Bukvalno je tako da sam sve stvari koje sam donijela iz Bosne pobacala, ali i nove koje sam tamo kupovala. Da neki ne shvate ,kako sam pobjesnila ili tako nešto, ali stvarno drugi izlaz nisam imala. Najviše su se mislim obradovale bile sobarice po hotelima gdje sam boravila.
Bato Šišić