Na Paradi ponosa (CSD) u njemačkom gradu Frankfurtu razgovarali smo sa ženom/muškarcem koja je svojim izgledom privlačila pažnju mnogobrojnih posjetilaca, a porijeklom je iz Hrvatske.
-Rođena sam, narasla sam i porasla sam u Šibeniku, kao muško dijete mojih roditelja. Rođena sam Dalmatinaka, sa imenom Marko, a kada se u javnosti pojavljujem kao žena i to atraktivna žena onda se odazivam na ime Adila.
Da li si operisan, mislim na grudi i na intimne dijelove tijela?
-Ne nisam, a svi koji me poznaju znaju da ja uspijem uvijek izgledati jako feminin, da budem kao pravo žensko, bez ikakvih operacija i hormonalnih tableta.
Pa, kakav život živiš u Frankfurtu, kao muškarac ili kao žena?
-Kao muško i zaposlen sam u kozmetičkoj branši, samostalan sam. Život mi je jako turbulentan i nikada mi nije dosadno.
Kada se oblačiš u ženu?
-Pa, kada su ovakva dešavanja kao Parada ponosa ili kada sam bukirana u jednom frankfurtskom klubu ili kad imam neku intimnu noć.
Sa kojim tipovima muškarca ideš u krevet?
-Jedan homoseksulac neće nikada sa mnom otići u krevet, dok jedan pod navodnicima hetero muškarac, to čini sa zadovoljstvom. To su pravi hetero muškarci ili biseksulaci koji imaju djevojku, ženu, a imaju taj neki fetiš da probaju sex sa muškarcem obučenim u ženu. Dakle, oni ne žele seks sa normalnim muškarcem, već sa transvetitom, pa tako zavaravaju sami sebe. Dakle uzimaju mene kao žensku pojavu sa penisom.
Da li tvoji roditelji i tvoja porodica znaju za tvoj život transvestita?
-Da, moji roditelji znaju, kao i moja uža porodica i u njima imam veliku podršku. Svi me mnogo vole. Imam jednu krasnu obitelj, koja respektira moj način života. Imam jako moderne i kultivirane roditelje, koji nisu neki seljaci iz Hrvatske. Oni su visokoškolovani i jako tolerantni.
Da li bi kao takva, tako obučena smjela slobodno prošetati ulicama Šibenika?
-Naravno, zašto da ne. S obzirom da izgledam fenomenalno, skoro pa kao prava žena, nemam nikakav strah to i učiniti. Ja sam jako pozitivna osoba, pa bi čak voljela i da upoznam nekog zgodnog Šibenčanina da se zaljubim.
Šta bi volio/voljela, da se udaš ili da se oženiš?
-Meni ne treba nikakva crkva ili nekakva ženidba kao dokaz ljubavi prema nekome. Znam mnoge bračne parove koji su se vjenčali, pa se onda razveli, sve otišlo k vragu. A, neki su bili u braku zbog roditelja,a da ne bi slučajno saznali da su homo ili lezbejka. To je za mene grozno. Bitno mi je imati nekog pored sebe koji će me voljeti i poštovati, pa ovako ili onako nije bitno.
Da li razmišljaš da promjeniš spol?
-Ne, ni u kom slučaju. Ja ima taj neki seksualni tik da se oblačim sa vremena na vrijeme u ženu, da se seksam sa pravim muškarcem tako, da u meni muškarci gledaju njihovu boginju. Da ih provociram, zavodim i potrošim u krevetu. Svi su jako pozitivni pored mene i hvale moj izgled. To je jednostavno jedan seksulani tik. Ja se ne osjećam zarobljenim u mom muškom tijelu.
Da li tako obučen/obučena možeš novac da zarađuješ?
-Naravno, i to mnogo novca. Imala sam oženjenog ljubavnika iz Hrvatske, jednog muzičara, koji je hio sve ostaviti zbog mene, porodicu, karijeru. Ali,čim je otišlo toliko daleko ja sam sve to prekrižila.
Bato Šišić