-Ma nisam se osvrtao na Šerifovu konstataciju, pošto Šerifu uvjek izleti neka nesmotrena glupost. Ja se sada pitam, kada je on ili njegovi saradnici njemu, a probao je sa svima iz bivše Jugoslavije, napravio dobru pjesmu ili pjesme, da sa tim pjesmama može napuniti Arenu, Zetru ili neki drugi značajno veliki koncertni prostor? Znači nikad! Snimao je dobre pjesme, ali nisu imale težinu za velika djela koje su pravili drugi pjevači slabijeg kvaliteta od Šerifovog. Neka Šerif to obrazloži, a ne davati pridike dečku koji nikad nije pjevao, koji je faktički došao na scenu nespreman i u prvoj godini došao do ozbiljnog honorara, i na neki način skrenuo pažnju na sebe. Neka Šerif pomisli gdje je on bio kada je počeo da pjeva i koliko je vrijedio na početku karijere, da bi mogao zaključivati, kako Menilov tim ne zna šta on treba snimati i kako odabrati pjesme. Pa nije odabiranje pjesme namještaj, pa da kažeš, hoću ovaj kao kod onog. Konzumenti koji slušaju muziku, pjesme su sudije, oni sve i svakog postavljaju na svoje mjesto – bio je decidan konretan menadžer Saša.
-Na ovu polemiku između porodice Bublin i Gorana Čomora bih samo dodao, ne ulazeći u to šta je istina a šta ne, ali u principu ne podržavam da niti jedan mladi pjevač bude iznad starijeg kolege, a pogotovo prema takvim veličinama koji su obilježili jedno zlatno doba, sa velikim hitovima, od čega žive mladi narastaji. Sve to iz samo jednog razloga, kad otpjeva svoju neku pjesmicu, krenu odmah po Sinanu Sakiću, Halidu Bešliću , Šabanu Šauliću, Šerifu Konjeviću… Mora se to cijeniti i poštovati.
Bato Šišić