Šemsa Suljaković: Sinanova smrt me uništila, a Šabanova dokrajčila… da mi je samo da se nagledam svoje djece

Dovoljno je samo njeno ime staviti na neki plakat ili flayer i odmah je posjeta zagarantovana.

Sve generacije dolaze samo da je vide, čuju njene stare velike evergrin hitove, da se fotografiraju s njom. Zbog toga je Šemsa Suljaković  jedinstvena na estradi. Jedinstevna je ona po još mnogo čemu, a prije svega po ljudskosti, srdačnosti i iskrenom i otvorenom kontaktu.

Dosta radite?

-Da, ponekad baš i previše. Eto, 28. septembra imam dogovoren nastup u Minhenu, a 29. imam rođendan, tako da ću  ga na bini dočekati. Tu noć nastupam zajedno sa mojom dragom koleginicom Vesnom Zmijanac. Iskreno govoreći mogla bi svaki vikend da nastupam, ali ja sam se naradila nastupa i nastupa. Pravo sam se naradila, pa eto kad je meni gušt, kad imam volje da se pakujem onda pristanem na nastupe. Ono što mi je najbitnije gdje god pjevam imam prijatelja, a koje sam stekla kroz sve ove moje godine rada, tako da dođem dan prije nastupa i ostanem dan poslije nastupa, da prikupim snagu. Nemam nekih obaveza, tako da ja sve to laganini radim?

Kažete imate dosta prijatelja, a imate li nepriijatelja?

-Majke mi moje, ja ih ne poznajem. Nikada ništa loše nisam doživjela, pa možda ih i imam, ali nikada se nisu javno oglasili ili prema meni pokazali neku netrepljivost.

Godine Vas polako sustižu. Da li razmišljate o tome da imate neku mušku osobu pored sebe, da starost provedete zajedno?

-Baš vala ne bih, šta će mi to, obaveza samo. Imam svog sina, svoju unučad, nevjestu. Želim da starim sa puno ljubavi, energije, iskrenosti. Nemam potrebe za to da nekog dočekujem ispraćam, obavljam sve te dodatne kućne obaveze…

Ima li nešto zbog čega žalite u životu?

-Iskreno govoreći, žao mi je što sam previše vjerovala ljudima, pa se tokom svih ovih godina nakupilo tih nekih par razočarenja, ali ne želim da ih spominjem. I dan danas sam ja takva, ne mogu se mijenjati,ali ako sam, takvu me dragi bog stvorio.

Gdje god da se pojavite napravite „lom“, ali ne samo Vi, već i te neke Vaše generacije pjevača Brena, Dragana, Vesna… a posebno vas slušaju mlađe generacije?

-Mi smo već odavno onim lijepim i iskrenim pjesmama i samim odnosom prema njima ušli u njihova srca. Prvo u srca njihovih roditelja, pa preko njih i u njihova srca. Jednostavno smo zaposjeli njihove domove i ne mogu nas nikako istjerati, htjeli to oni ili ne. Navikli su se na nas, a veliki udio u tome ima prvenstveno kvalitet, pa sa svakim nastupom se to i opravda.

Da li bi se moglo desiti da se opet okupi Južni vetar?

-Prvo i ono najvažnije Miodraga M. Ilića poznatijeg kao Mile Bas to više ne interesuje. On isto kao i ja uživa u svojoj starosti u radu svega onoga što je napravio i stvorio, pazi se, mazi se, ali opet bez mog Sinana to ne bi više bilo to.

Ali imali ste Vi, Dragan, Mile i Kemal zajednički nastup u Švicarskoj i koji je odlično prošao!

-Da, da. Organizator je to odlično zamislio i odlično odradio, a planira i neke nove nastupe. Bila bi to Sofija, Zagreb, Skoplje, Sarajevo, Ljubljana i Beograd. A, ja samo kad pomislim da bi trebala sve to automobilom da pređem, odmah mi je zlo. Ja jednostavno nisam rob novca, tako da bih baš dobro razmislila o svemu tome.

Da li sjećate Vaše prve ljubavi ili Vašeg prvog poljubca?

-Jooooj dragi čovječe gdje me nađe sa tim pitanjem. Mislim da je bilo u Osnovnoj školi, kad je bila jedna priredba. Ja sam trebala neku pjesmicu da pjevam, pa da jednom dečku bacim jabuku. Tada smo se ono kao poljubili, i baš se onda zacrvenili i ja i on. To je bio kao moj prvi poljubac.

Neostvarene želje?

-Zaista ih nemam. Samo zdravlja i ništa više. Da gledam svoju djecu, da uživam u njima, da im udovoljavam, a i oni meni. Ja sam, mašalah, prezadovoljna životom.

Iz Vašeg ugla gledišta, kakva je politička situacija, ekonomska situacija u BiH?

-Meni je zaista žao kada prođem pored ambasada u Sarajevu, pa vidim masu tog, mahom mladog naroda, kako stoji i čeka na vize za odlazak u treću zemlju. Ali, svi oni idu dalje da naprave nešto od svog života. Kada čujem neke stvari i meni dođe da spakujem svoje stvari i odem bez povratka. Volim BiH, ali ta bi zemlja trebala više da učini za svoj narod,a posebno za mladost.

Vaše mišljenje o trenutnoj velikoj medijskoj svađi između Ace Lukasa i Lepe Brene?

-Vjeruj mi, ja sve mislim da je to neko namješteno prepucavanje od strane novinara, pa čak i od njih dvoje samih. Želim da vjerujem da je to samo neki medijski trik.

Da li je u Vaše vrijeme bilo seksi afera među pjevačima?

-Ma, jeste naravno, ali ja sam sve to zaboravila (smijeh). Manje nego danas, ali bilo ih je.

Da li Vam se neki pjevač svojevremeno upucavao?

-Da, da jeste. Ima jedan, ali zaista ne mogu njegovo ime da prevalim preko usta. To je  jedan naš pjevač iz BiH, ali u stvari on je niko i ništa. Bili smo mlađi, ali ne bih zbog njega da kažem njegovo ime.

Da li imate kontakt sa Sabinom Sakić?

-Redovno, baš redovno se sjetim nje i mog Sinče. To je moja draga cura, koju nikada dok živim zaboraviti neću. Često se rasplačem na nastupima, a posebno na svadbama kada se pjevaju Sinanove pjesme. Evo, odmah mi mozak stade, ne radi više. To mi je rana na srcu. Ja još ne mogu da vjerujem da ga više nema,a i Šabana mi je žao. Sinan je bolovao, a Šaban je iznenada otišao. Sinanova smrt me uništila, a Šabanova dokrajčila.

Da li biste voljeli da niste tako osjećajni?

-Da , bilo bi mi lakše. Evo ja ovih dana imam jednu svadbu u Njemačkoj, od jednih mojih prijatelja se udaje kćerka koja je godište moje unuke. Sjećam je se kad je bila mala beba. Preplakala sam cijeli dan sjećajući se svega toga, i kada sam vidjela sreću i radost na licima njenih roditelja.

Da li bi ti voljela postati pranana?

-Moja unuka nešto sebe baš puno voli i uvijek kaže za sve to ima  vremena. Pametna cura.

Bato Šišić