Uvijek seksepilna Zuzi Zu priznaje šta je radila sa Čolom: Nikada se neću oporaviti zbog smrti mog supruga Mirka

Poznata bh. pjevačica pop muzike, koja isto tako jako dobro pjeva i narodnu muziku i sevdalinke, Zumreta Midžić poznatija kao Zuzi Zu, posljednje dane 2019. godine provela je na Bjelašnici, a januar 2020. godine provodi na Jahorini.

-Bez obzira što boravim u Zagrebu, BiH je moja domovina, Sarajevo je moj dom, moj najdraži grad. Čitav život planinarim i volim naše planine jer su mi najljepše na svijetu. Mogla sam otići u Italiju ili Austriju na zimovanje, ali ja stalno dolazim na Bjelašnicu i Jahorinu zbog prelijepe prirode i ljepote, čistog zraka, gostoljubivosti naših ljudi a i dobro poznajem planinske staze. Na Bjelašnici sam ispratila staru i dočekala Novu godinu u društvu meni dragih prijatelja, gdje sam se veselila, družila i zapjevala koju. Na Jahorinu sam došla sama, da uživam u njenoj ljepoti, ali i samoći koja mi trenutno izuzetno prija – priča nam ona.

Kako samo saznali, nedavno su mnogobrojni turisti na Jahorini pomislili da su se susreli sa vukom, a Vi ste jedini ostali pribrani/hrabri i bili uvjereni da je pas?

-Ja izuzetno volim sve životinje, a psi i mačke su mi najomiljenije. Skoro svaki dan se penjem stazom prema vrhu Jahorine koja je jako nezgodna i podaleko je od hotela gdje sam smještena. Bila sam u društvu sa nekoliko šetača i u jednom momentu na obronku u daljini ugledali smo nešto da sjedi a što mnogo liči na vuka. Tu se može naići na vukove jer ipak je to planina. Oni su se bukvalno razbježali a ja ostala sama jer sam vjerovala da je to pas. Ipak je sjedio mirno i gledao nas. Mada je i u meni bilo straha, lagano sam mu se približavala i uvjerila da je pas, njemački ovčar, koji je čak imao ogrlicu oko vrata. Poslije smo se sprijateljili i igrali u snijegu.

Kakva je prošla godina bila za Vas?

-Bila mi je mogu slobodno reći tužna, kao i i posljednjih nekoliko godina otkako mi više nema mog supruga Mirka. Mada sam se u protekloj godini malo više aktivirala i što se tiče muzike, života, druženja i putovanja. Moram da budem iskrena muzika je ta koja me pokreće, čini živom i koja me na neki način tjera da idem naprijed. Moj glavni cilj u ovoj godini je da snimam nove pjesme. Prošle godine sam sa vrsnim gitaristom Emirom Hotom obradila narodnu crnogorsku pjesmu “Još ne sviće rujna zora“ i posvetila je mom pokojnom suprugu. Trenutno je u toku snimanje pjesme „Kućanica“ čiji autor je muzičar, producent i DJ Haris Ćustović iz Dubrovnika.

Ove godine planirate da snimite i objavite CD sa sevdalinkama. Jedan CD sevdalinki već imate iza seba, pa zašto stalno potencirate tu vrstu muzike?

-Sevdalinke su naše nacionalno blago, naš identitet. Odrasla sam uz sevdalinku, talijanske kancone i pjesme Bitlsa. Oduvijek sam željela snimiti sevdalinke na neki moj način jer sam ja ipak pop pjevačica. Ali tokom osamdesetih godina sevdalinka se morala pjevati i snimati onakao kako su to producenti RTV Sarajevo zahtijevali. Tako da sam ja recimo na taj klasični način pjevanja sevdalinke sa tamburaškim i narodnim orkestrom RTV Sarajevo snimila desetak zapisa. Svaki uzdah, triler, dikcija i interpretacija su morali biti izvedeni onako kako je pisalo na notnom papiru. Međutim danas je vrlo slobodno pjevanje sevdalinke tako da ću snimiti pjesme u modernom Zuzi Zu stilu.

Ko je po Vama danas na svoj način najbolje prezentira sevdalinku, Amira Medunjanin, Božo Vrećo ili grupa „Divanhana“?

-Volim Božu Vreću, a on sevdalinku pjeva zaista prekrasno. Amira Medunjanin je također jako dobra. „Divanhanu“ nisam slušala jer zadnjih godina slabije pratim dešavanja u muzici.

Po mišljenju mnogih Vi i u zrelim godina izgledate atraktivno i seksepilno?

-Ne shvatam u potpunosti vaše pitanje jer ja te zrele godine uopšte nemam u glavi. Jednostavno rečeno o godinama ne razmišljam. Niti govorim o njima… živim od danas do sutra sa kratkoročnim planovima. A što se tiče izgleda mislim da su geni najzaslužniji za to. Zatim umjerena hrana, kretanje, sport kao gimnastika, plivanje, planinarenje ili šetanje svaki dan. Naravno moram istaći i njegu tijela kao i veliki osmijeh i ljubaznost i kad si najtužniji.

Bili ste prateći vokal Zdravku Čoliću, Goranu Bregoviću, a bila i članica nekad popularne, a danas kultne grupe „Mirzino jato“. Da li imate danas kontakt sa njima?

-Sa Zdravkom sa se družila kada je imao zadnji koncert u Zagrebu, tu smo razmjenili i brojeve telefona, a sa Goranom se čujem i vidim kad se ukaže prilika kao ljetos koncert u Skenderiji. Ali sa muškim članom „Mirzinog jata“ nemam već dugo nikakav kontakt, a i ne treba mi. Ma u stvari i ne želim kontakt sa njim.

Prije izvjesnog vremena Mirza je najavljivao povratak „Mirzinog jata“ na muzičku scenu, šta Vi znate o tome?

-Ne znam ništa i ne želim da znam. Ja se ne vraćam u prošlost i na ono što je bilo prije trideset i više godina.Ta priča je za mene davno završena, ostala su i lijepa i ružna sjećanja i to je to. Gordana Ivandić i ja smo otišle iz grupe poslije dvije godine saradnje i naših velikih hitova. On nije bio fer prema nama i nije vidio da smo i mi bile važan segment grupe. Imao je tada zvjezdanu bolest. Zadnji put smo se vidjeli kada je on dolazio na koncerte, a ja pjevala bek vokale Alenu, Bebeku i Tifi i to prije 9 godina u Austriji. Tad me je Alen vrbovao da se vratim u „Mirzino jato“ ali ja sam to odbila. Mislim da ne treba podgrijavati ono što je već odavno mrtvo“.

Druga pjevačica u „Mirzinom jatu“ je bila Gordana Ivandić, da li imate kontakt sa njom?

-Naravno, kako da ne! Sa Gocom sam se družila i prije „Mirzinog jata“ kada smo pjevale prateće vokale Zdravku Čoliću. Moje i Gocino prijateljstvo bit će zauvijek“.

Vas dvije ste svojevremeno bile najatraktivnije i najseksipilnije estradne ličnosti krajem sedamdesetih i tokom osamdesetih godina?

-Da, Goca i ja smo bile poznate i po glasu i po stasu. Obadvije vrsne pjevačice a izgledom foto modela i svi su bili zaljubljeni u nas. Tada to nismo znale, ali sada mi mnogi pišu o tome. Bile smo jako moderne, oblačile smo se u Londonu.

Da li ste bile kritikovane zbog takvog stila oblačenja i pojavljivanja u javnosti?

-Kao „Mirzino jato“ smo bile obučene u stilu disko muzike koju smo pjevale i koja je zahtijevala takvu gardarobu pa nismo imale problema.

Ali kasnije krajem osamdesetih a početkom devedesetih kad sam snimila svoj prvi samostalni album sa Milićem Vukašinovićem novine su pisale da se preslobodno oblačim. Novinar i urednik Enver Šadinlija je napisao kritiku o meni, kao kad bi se malo klasičnije oblačila i kulturnije pojavljivala u javnosti bila bi i bolje prihvaćena kao pjevačica. Otprilike hvalio je moje pjevanje a kudio moj slobodniji izgled. Osim toga, za svaku živu emisiju na TVSA stilistice su mi zašivale mini haljine ili suknje za čarape da ne bi odskočila do kraja čarapa. To se to desilo jedan put i one su dobile kritiku od šefova. Kada sam 1990. pjevala sevdalinku „Sinoć ja i moja kona“ u „Merkalijama“ kod rahmetli Vehida Gunića, stilistica je moju mini suknju zamijenila za midi, dužu suknju. Morala sam je obući jer minica nije odgovarala stilu emisije. Kasnije mi je Gunić rekao da on nije imao pojma o tome. To su bila pravila tadašnje televizije.”

Bato Šišić