Zbog koronavirusa život je postao drugačiji.
Medicinari i medicinsko osoblje je na „prvim borbenim linijama“, a tako je u Njemačkoj. Širom te evropske države u bolnicama i staračkim domovima ponajviše ima zaposlenih sa područja nekadašnje Jugoslavije. Neke od njih smo sreli na njihovim radnim mjestima.
Svi oni rade onoliko koliko se od njih zahtjeva, a zahtjeva se mnogo jer medicinskog osoblja uvijek nedostaje. Tako smo u jednom staračkom domu u Frankfurtu zatekli Zoricu, Almira, Ivanu, Bojanu, Editu, Mišaelu….
Zorica radi kako u bolnici u gradu Offenbachu isto tako i u staračkom domu.
-Da je lako, nije. U bolnici radim baš na odjelu gdje ima inficiranih koronavirusom. Mnogi od njih su na aparatima za disanje. Kako je bilo u početku, sada kada vrijeme odmiče, počinje da tako kažem, da se „lakše diše“. Ima manje inficiranih, više pacijenata koji se oporavljaju, ali naravno i onih koji nažalost nisu uspjeli da ovu bitku dobiju. Mi kao osoblje se čuvamo onoliko koliko možemo, a ono što je jako pozitivno je to, da niko od kolega nije do sada inficiran, pa nam to daje dodatnu snagu da ne posustajemo u poslu – priča nam Zorica.
Almir kada je potrebno radi čak dvije smjene u toku dana jer u Staračkom domu u koji dolazi preko firme „ADO“ iz Offenbacha, veći broj stalno zaposlenih je na bolovanju.
-Radnika im je uvijek potrebno, pa tako ja sa mojim kolegama popunjavam ta radna mjesta, a stari ljudi trebaju njegu 24 sata. Nekada bude zaista i previše posla, a mi se trudimo da ovi stariji ljudi ne primijete da se bilo šta opasno po njihove, ali i naše živote dešava. Nekada su kao djeca, pa pošto-poto žele da izađu vani na sviježi zrak, ali za sada je to nemoguće – dodaje Almir.
Edita i Mišaela su zdravstevne radnice koje obavljaju njihove radne obaveze. Oobučene su po svim propisima koje se nalažu od strane zdravstva.
-Kako ja isto tako i Mišaela imamo naše porodice, muževe, djecu, a i moja mama je došla iz Prijepolja meni u posjetu, pa sada ne može da se vrati kući. Zbog toga je moja odgovornost još veća jer ne smijem sebi dozvoliti da se zarazim i da koronavirus donesem u svoj stan. Svi se čuvamo koliko možemo, ali uz dobru i vrijednu ekipu sve postignemo i zbog toga smo sretne. U našem staračkom domu nema inficiranih, a što je veoma, veoma dobro – rekla nam je Edita Brajanac.
Ivana i Bojana su također svakodnevno u kontaktu sa pacijentima, ali i one ne razamišljaju o tome da li će biti inficirane jer, kako rekoše, čuvaju se, oblače se po propisima, i ono što je najvažnije, pacijentima i starijim ljudima daju pozitivnu energiju, razmišljaju optimistično i čekaju dan kada će se ovo sve zvati jučer.
-Nemamo privatnog života, ali imamo ogromnu želju, volju, satisfakciju da budemo na prvim borbenim linijama – kratko su izjavile Bojana i Ivana.
Kompletno medicinsko osoblje u Njemačkoj obradovala je informacija da će se svima njima u mjesecu junu dodatno na njihova mjesečna primanja uplatiti još 1.500 eura koji neće biti oporezovani kao nagrada za sve ono što u ovim teškim vremenima pružaju.
Bato Šišić