Mladi nogometaš Veleža Samir Zeljković dobio je poziv od selektora bh. nogometne reprezentacije Duška Bajevića, da se odazove na pripreme za naredne tri utakmice reprezentacije BiH. Radi se o utakmicama BiH s Iranom, Holandijom i Italijom.
Ovim intervjuom želimo da predstavimo ljubiteljima nogometa ovog talentiranog fudbalera.
Kratko o sebi, gdje si rođen, kad si došao u Velež Mostar, Koliko godina imaš?
Rođen sam 4.9.1997. godine u Sarajevu. U Velež sam došao u ljeto 2018. godine, gdje sam sve do danas.
Prošao si cijelu nogometnu školu nogometa u FK Sarajeva, da li ti je žao što ljudi u Sarajevo nisu prepoznali tvoj talenat i ostavili te kod sebe i gradili budućnost na tebi kao domaćem igraču? Ko je nažalost na tom “zaslužan”?
„Žao mi je što ljudi koji su u tom trenutku bili u klubu, nisu prepoznali moj talenat i potencijal, možda je to trebalo da se tako desi. Ja sam zahvalan što sam gradeći sebe i svoju karijeru i na drugi način uspio doći do profesionalnog fudbala i dobrih utakmica u Premijer ligi BiH“.
Da li ti je žao što nisi ostao u FK Sarajevu? Što te najviše rastužilo kad su ti rekli da možeš ići i da ne računaju na tebe?
„Žao mi je što se u tom trenutku tako desilo tako, ja sam rođen blizu stadiona Koševo i svoje prve treninge sam odradio upravo za FK Sarajevo. Mnogo me stvari vezuje i za naselje Koševo, ali i za FK Sarajevo. Ne znamo šta budućnosti nosi, ali bih rekao da sam zadovoljan svojom trenutnom karijerom i uspjesima koje sam do sada ostvario bez obzira na sve.
Nakon završetka juniorskog staža u FK Sarajevu saznajemo da si bio na privatnim pripremama kod Prvog Izbornika BiH Envera Ališića trenera koji je vodio Genk i za jednu godinu u Genku napravio sedam reprezentativaca, kako je bilo.? Kako je došlo do saradnje sa takvom trenerskom legendom? Šta si najviše naučio od njega?
„Do naše saradnje je došlo preporukom zajedničkog prijatelja i ja danas mogu reći samo da mi je iznimno drago što sam imao priliku sarađivati s takvom fudbalskom legendom. Gospodin Ališić je zaista veliki fudbalski znalac i mislim da su mi razgovori i njegova iskustva jako pomogli pri izgradnji mene kao fudbalskog profesionalca“.
Enver Ališić te odveo u Njemačku na probu u Regionalnu ligu (4ligu) kod trenera Tomasa Brdarića. Šta je bilo s tim? Saznajemo da si zadovoljio kod trenera Brdarića sa svojim talentom, i Tomas te htio ostaviti. Zašto nisi ostao u njemačkoj RL (4 liga) znajući to da je profesionalna liga?
„U tom trenutku mi nisu nudili tako dobre financijske uvjete i bilo bi mi jako teško da igram gore, a da i dalje ne zavisim od roditelja u Sarajevu. Vjerovao sam da postoji bolja prilika koja me čeka u budućnosti i smatrao sam da imam još mnogo toga da naučim igrajući za Akademiju FK Sarajevo.
Nakon Njemačke vratio si se u Bosnu i završio si kod Tošk Tešanj, kako je došlo do saradnje s Tešnjom?
„Nakon završetka svoje juniorske karijere za FK Sarajevo, šest mjeseci nisam igrao nikako. Međutim nekad pred kraj 2016. godine shvatio sam da se želim nastaviti baviti fudbalom. Zahvaljujući preporuci prijatelja Edina Šaranovića koji je tada bio uključen u rad TOŠK-a sam došao u Tešanj. Iako sam se tu zadržao samo pola sezone i danas se rado sjetim svojih saigrača i ljudi iz kluba koji su vjerovali u mene i koji su mi dali priliku da pokažem svoj talenat na najbolji mogući način.
Došao si u jedan od najvećih klubova u bivšoj ex Jugi a to je Velež iz Mostara. Kako je došlo do saradnje tebe i Veleža?
„Zahvaljujući dobrim igrama u derbijima između Veleža i mog tadašnjeg kluba Igmana iz Konjica skrenuo sam pažnju na sebe i na ljeto 2018. godine je došao poziv od trenera Ibre Rahimića da se pridružim ekipi Veleža. Trener Rahimić je u tom trenutku pravio ekipu za Premijer ligu BiH i smatrao sam da mi je ovo odlična prilika da dođem do najvišeg takmičarskog ranga u našoj državi“.
Kako se osjećaš igrati u klubu u kojem su se rodile legende poput Džemala Hadžiabdića, Miloga Hadžiabdića, Dušan Bajevića, Meho Kodro, Blaža Sliškovića, Vahida Halilhodžića, Ismeta Šišića… Dali bi volio da i tvoje ime sutra bude uklesano u ovaj klub kao njihova imena? Šta tebi znači Velež i ova velika nogometna imena?
„Ja mogu reći da je za mene svaka utakmica, ali i svaki trening predstavljaju jedno posebno i naročito iskustvo. Predivan je osjećaj nositi Veležov dres i igrati za jedan ovakav klub. Iz moje perspektive, koliko je dobar osjećaj, toliko smatram da je i velika obaveza nositi ovaj dres i na meni je da svaku utakmicu dam svoj maksimum. U svaki susret ulazim punog srca sa željom da opravdam povjerenje svih ljudi iz kluba i trenera Feđe Dudića, ali i navijača koji su zaista naš 12. igrač svake utakmice. U budućnosti bih zaista volio ostvariti neki zapažen rezultat s Veležom i da na neki način ostanem zapamćen u ovako velikom klubu“.
Samire znamo da si nažalost imao i tužnu priču u svome životu a to je da te otac rano napustio. Da li misliš da bi on bio ponosan na tebe sada? Imao si i tešku ozljedu koljena, vidimo da je to sada iza tebe?
„Čitav moj život moja najveća podrška u mojoj fudbalskoj karijeri je bio moj otac i bilo mi je iznimno teško zamisliti svoju karijeru bez njega ili razmišljati o nastavku igranja. U jednom periodu sam i prestao igrati fudbal, najviše zato što nisam mogao vidjeti svoju budućnost u fudbalu bez njega i njegove podrške. Međutim, upravo zbog njega i svega što je moj otac uradio za mene i moju karijeru sam odlučio da se vratim profesionalnom fudbalu i mislim da bi danas bio jako ponosan na mene i moje igre. Naravno da mi nedostaje da nakon utakmice čujem njegovo mišljenje, njegove savjete ili da ga vidim na tribinama, ali znam da gradeći svoju karijeru u fudbalu nastavljam ono što smo zajedno počeli još dok sam bio dijete. Krajem prošle godine sam doživio i tu najgoru povredu koju jedan fudbaler može zadobiti, ali na neki način i epidemija koronavirusa mi je pomogla da se što prije vratim na teren i da propustim što manje utakmica. Danas sam se vratio na onog starog Samira prije povrede, možda čak i boljeg i jako sam sretan zbog toga. Ima tu još mnogo rada, truda i napredovanja koje se treba desiti, ali se veselim svim tim izazovima u budućnosti.
Saznajemo da se dosta menadžera raspituju za tebe, šta kažeš o tom? Da li ima ponuda nekih za vani?
„Bilo je nekih upita i kontakata, ali do sada ništa konkretno. Fokusiran sam na svoje igre u Veležu i trenutni cilj mi je da igram što bolje za svoj klub i da zajedničkim snagama sa svojim saigračima ostvarim što bolji rezultat ove sezone. Ako i dođe do nekih konkretnih ponuda od drugih klubova koje bi zadovoljile i mene, ali i Velež, dalo bi se razgovarati o tome.
Postoji li klub za koji bi volio igrati u budućnosti?
„Daleko je razmišljati o tome, ali Manchester United mi je od djetinjstva bio najdraži klub i definitivno bih volio jedan dan obući njihov dres“.
Dobio si poziv iz A reprezentacije, da kažeš nešto o tome?
„To je san svakog fudbalera da predstavlja svoju zemlju. Ovim pozivom ispunjen je moj dječački san, a sada je na meni da opravdam ukazano povjerenje selektora. Još bih rekao da svi treneri s kojima sam radio, trenirao, sarađivao imaju neki udio u moj uspjehu. Svaki od njih me nešto dobro naučio i svima se od srca zahvaljujem“.