Ona želi da se njeno ime ne veže za njenog popularnog oca. Želi da karijeru gradi sa svojim imenom, svojim trudom i radom.

Sara Vojičić, kćerka popularnog i poznatog pjevača Mladena Vojičića Tife, ne smatra se dijelom domaće estrade.

-Nikada nisam uživala taj neki status djeteta estradne zvijezde kao što je često slučaj. Moja porodica i ja smo se uvijek sklanjali od senzacionalizma, od velikih naslova, što meni savršeno odgovara. Kada je u pitanju naša estrada, ne smatram se dijelom nje jer sam krenula u jednom sasvim drugačijem pravcu. U principu ne preferiram domaću popularnu muziku i nisam fan aktuelnih regionalnih muzičkih trendova. Dio sam neke malo kulturnije scene koja uključuje muzičko – scenske i pozorišne projekte. Također, veoma brzo izdajem album sa svojim bendom “Dolia” koji će biti dostupan za region, ali je prvenstveno namijenjen za strano tržište, s obzirom na to da se radi o metalu i materijalu na engleskom jeziku. Nisam nikakva zvijezda jer sam tek na početku svoje karijere, daleko od očiju javnosti koja prati neke drugačije trendove – priča nam Sara.

Šta znači to da si dio kulturnije scene?

-U Sarajevu još uvijek postoji taj jedan svijet koji je kilometrima daleko od svijeta tračeva, aktuelne muzike i koji se ne bavi time šta je ko obukao i drugim vrstama senzacionalizma… Taj svijet se isključivo vrti oko umjetnosti. Trenutno radim sa Almom Ferović Fazlić na jednom muzičko – scenskom projektu koji će uskoro imati svoju premijeru. Ona je odgovorna za sve što se dešava po pitanju muzičkog teatra u BiH i velika je privilegija biti dio takve priče.

Kako si sebe uspjela da zaštitiš od svega toga negativnog što je većim dijelom vezano za estradu?

-Zapravo se nikada nisam štitila jer sam navikla da živim tako. Od kada znam za sebe živim sasvim normalno. Nisam nikada patila za nekim vilama, avionima i jahtama, a i moja porodica je srećom takva. Postala sam svjesna tog pritiska tek nedavno, sa svoje 24 godine, kada sam izašla iz nekog svog mjehurića i predstavila se široj publici.

Spomenula si album. O čemu se radi?

-Za početak će to biti mini album koji će ubrzo biti dostupan, a onda i album prvijenac koji je u procesu snimanja. Bend trenutno broji  četvero članova. Sve smo radili polako i stihijski jer je trebalo dosta vremena da pronađemo ljude sa kojima ćemo da sarađujemo. U pitanju je muzika koja ne prolazi na našoj estradi i koja nije pretjerano popularna na ovim prostorima tako da je bilo veoma teško pronaći adekvatne ljude. Srećom, uspjeli smo.

Da li je Tifa imao priliku da presluša pjesme?

-Da, imao je, ali ne sve još uvijek. Naravno, čuo je one koje će se naći na našem mini albumu.

Zbog čega si odlučila da kreneš težim putem, a ne lakšim i da iskoristiš ime svoga oca?

-Ja sam se kao mala susrela s epitetom “nečijeg djeteta”. Ne bih mogla mirno spavati kada bih na bilo koji način pokušala iskoristiti njegovo ime u svoju vlastitu korist. Moj tata je svoju karijeru gradio sam i isto tako i ja želim sve zaslužiti isključivo svojim trudom i radom, što mi za sada uspijeva. Ne bi bilo fer da se ponašam drugačije, niti prema samoj sebi, niti prema mom tati, niti na koncu prema publici.

Obzirom da, kako si rekla snimate nekomercijalnu, nepopularnu muziku na ovim prostorima, postavlja se pitanje, ko vas finansira?

-Sami sebe, kako najbolje znamo i umijemo. Dva člana u bendu imaju stalni posao i to je definitivno nešto što nam ide u prilog. Također, sve što sa strane zaradimo ulažemo u bend. Naravno, naše porodice su nam velika podrška i uvijek su tu da pomognu, koliko mogu.”

Kada bi uvidjela nakon nekoliko godina da ta muzika koju svirate, pjevaš, nema mnogo koristi, da li bi se odlučila za komercijalu?

-Meni ne treba mnogo. Treba mi samo taj neki prostor u kojem mogu da egzistiram i da usrećim ljude oko sebe. Ne trebaju mi veliki novci i vile. Od muzike koju mi sviramo se može veoma dobro živjeti u svijetu, ali kod nas to nije slučaj. Ko zna šta sutra donosi. Nisam osoba koja odustaje, pa neću ni od ovoga. Sve dođe na svoje.”

Kakav je Tifa kao otac?

-On je moj najbolji prijatelj, kao i moja mama. Jako je emotivan, dobar, neiskvaren i to ga je mnogo koštalo u životu i karijeri. Kao otac mi uvijek daje dobre i konstruktivne savjete, jednostavno je najbolji tata na svijetu. Imala sam dosta ljudi oko sebe koji su mi bili jako bliski, a nisu ni znali ko mi je otac. Nisam se nikada osjećala drugačije od ostalih.  Mama i tata su me naučili da vrednujem samo dobre i lijepe stvari u životu, tako da sam izrasla u jednu sasvim srećnu osobu.

Bato Šišić