Više od 2.000 učesnika „Marša mira“ za Srebrenicu okupilo se u njemačkom gradu Dortmundu, a ovaj „Marš mira“ se u ovom gradu održava već pet godina za redom.
Postao je tradicija, postao je sjećanje na dan kada su se strahote agresije dešavale 11. jula u Srebrenici. Jedni od organizatora su Amir Aletić i Mehmed Valjevac, veliku podršku kao i svake godine imali su i imaju od Islamske zajednice Bošnjaka u Njemačkoj.
-I ove godine sa ponosom i prkosom smo koračali gradom Dortmundom, a podršku smo dobili ne samo od garda već i od mnogih Nijemaca, prijatelja BiH, kao i velikog broja ostalih pripadnika različitih naroda, narodnosti, vjere i nacije. Bez obzira što živimo u Njemačkoj nikada ne smijemo zaboraviti strahote rata i agresiju na našu državu, a posebno ne smijemo zaboraviti našu Srebrenicu -rekao nam je Aletić.
-Genocid u Srebrenici mora da ima svoje mjesto u historiji. Najstrašniji zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata ne smije se nikada zaboraviti, a to zaslužuje žrtve i buduće generacije koje se trebaju pobrinuti da se takav zločin vise nikada ne ponovi – riječi su Mehmeda Valjevca.
Među onima koji su bili dio „Marša mira“ za Srebrenicu nalazili su Sener Cebeci, generalni konzul Turske u Essenu, Ahmat Aweimer, visoki dužnosnik Vijeća džemata, Volkan Baran, poslanik u pokrajinskom parlamentu kao i Dirk Planert njemački novinar i humanitarac, koji je u ratu pomagao BiH i koji se nedavno vratio iz Bihaća. Bili su tu i predstavnici drugih vjerskih zajednica u Dortmundu kao i predstavnici humanitarnih organizacija, a među kojima su i predstavnici humanitarne organizacije “Help Srebrenica”.
Na kraju možemo zaključiti da je grad Dortmun jedan ili možda jedini svijetli primjer kako se udružuju i organiziraju Bošnjaci u Njemačkoj i grad u kojem žive Bošnjaci koji ne bježe od njihove prosloti. Sve su to većim dijelom organizirali mladi Bošnjaci koji nisu osjeti udare rate, ali su tako odgojeni da nikada ne zaborave porijeklo zemlje iz koje dolaze, kao i njenu prošlost.
Nijedan veći grad u Njemačkoj nema ovakvu organizaciju i ovakvo sjećanje na Srebrenicu kao Dortmund. Uzmimo samo primjer Frankfurta u kojem djeluje nekoliko džemata, u kojem djeluju Kulturno umjetnička društva, a koja u svom prefiksu imena nose ime BiH, ali godinama nikada niko od njih se nije sjetio, udostojio ili pokrenuo akciju organiziranja „Marša mira“ za Srebrenicu u tom gradu.
Ostaje pitanje, zbog čega? Strah, da ne povrijediš drugu vjeru i naciju ili jednostavno bijeg od vlastitog identiteta, ili po onoj “neka to drugi rade, a mi ćemo samo da posmatramo”.