Ado Gegaj se prisjetio kako ga je Bosanac “pogurao”: Znam kako je nemati, i zato me spasio novac iz šteka, imovinu u Sarajevu ne prodajem!

Okreni moj broj“, „Varao me jaran moj“,Telefon zvoni“, „Dva jarane glave lude“, „Hej majko mati“,“Bosne moje nigdje nema“, „Bosanac“…, samo se neki od velikih hitova narodne muzike Sarajlije Ade Gegaja.

Mada se njegova slava ne može mjeriti sa onom iz osamdesetih godina i jednim dijelom devedestih godina, ipak ovaj pjevač upravo zahvaljujući tim pjesmama i neprolaznim hitovima i danas traje, a i mlađe generacije veoma često „derneče“ uz njegove pjesme.

Danas Ado Gegaj živi sa suprugom i troje djece u austrijskom gradu Klagenfurtu. Ne žali se na život, na pandemiju, na okruženje u kojem živi. Jednostavno rečeno, veoma je srećan. I njega je kao i sve ljude ovog svijeta pandemija zaustavila u svim njegovim planovima.

-Ja sam nekad pesimista, a ponekad optimista po pitanju ove kompletne situacije. Najviše me boli to što ne mogu otići do BiH, do Sarajeva. Ali, eto sreća pa sam u jednom manjem gradu, ima jezero koje je povezano sa gradom, pa nekako mi prolazi vrijeme. Ja nikad nisam bio u nekom fazonu da se bavim sportom, plivanjem, već sam bio vezan za muziku, putovanja, nastupi, snimanja,a sada je sve to stalo. Živim u evropskoj državi gdje se sve obaveze svakog mjeseca moraju izmiriti,pa ja pjevao ili ne. Nikada nisam mogao da zamislim da će doći dan da ništa ne radim, da mi ništa ne fali. Nekako sam sada sretniji, već kada sam pet puta više zarađivao.

Da li to znači da imaš novca u „šteku“?

-Uvijeksam se sjećao svojih početaka kao muzičara kada sam zarađivao neki sitan novac po kafanama, a koji je bio dovoljan taman da se preživi. Dakle, bilo je to ništa u odnosu na ono što su pjevači zarađivali. Sjećam se da je većina od njih znala za noć da zaradi moje dvije plate. Dakle, to vrijeme nisam nikad zaboravio, i uvijek sam mislio na to, i mislio na starost, na neka teška vremena ako dođu,a sada su došla. Danas da više nikada ne zapjevam, mogu solidno da živim. Samo mi je žao što ne mogu da zapjevam za dušu i jarane. Sada sam ručnu spustio, jer vrijeme prije korone nije vodilo ničemu, tempo je bio prejak,a ja nisam momak od 18 godina koji je željan mikrofona. Ovaj posao radim skoro četrdeset godina,i sa svoje 62 godine zaslužio sam da ubirem plodove svoga rada.

Vrlo si iskren i realan?

-Sve su to neke stvari koje su došle na svoje mjesto. Dovoljno je da barem nakratko uđemo u život nekih ljudi koji mnogo manje zarade od nas pjevača, ali su duševno sretni. Do svega ovoga je jednog dana moralo dođi jer kompletan svijet je bio na neki način poludjeo, a posebno estrada koja nije znala granice. Neka veća sila morala je sve to zaustaviti,pa da sada na neki način budemo svi isti.

Već punih osam godina živiš u Klagenfurtu, da li si razmišljao da u tom gradu pokreneš neki privatni biznis?

-U nekim momentima da, ali kada sve saberem i oduzmem, vrijeme je jako riskantno za neke nove poslove. Nemam ni godina, ni snage , ni volje da se nekim novim biznisom počnem baviti. Dragi Allah mi je dao šansu da kao pjevač još uvijek mogu nešto da zaradim, a imam samo jedno na umu, da se ne vratim u neka stara vremena kada nisam imao. Imao sam i tu sreću da u životu nisam nikada konzumirao alkohol niti cigarete i tu imam neke uštede, kako u novcu tako i u zdravlju. Nekada i ne spominjem godine da ne bi nekoga šokirao,jer sam ja u mojim godinama,  još uvijek dragom Bogu, dobar.

Neke tvoje kolege su se ipak „raskukale“ kako nemaju?

-Sve što nam se u životu dešava, dešava se sa razlogom. Ja sam uvijek bio dobro raspoložen, uvijek sam djelio i još uvijek dijelim tu neku pozitivnu energiju oko sebe,nikada nisam dao problemima da me slome. U posljednje vrijeme se na estradi dosta toga dešavalo, snimalo se sve i svašta,a oni koji masu novca za jednu noć zarađivali nisu znali da ga sačuvaju,a takvi upravo danas i kukaju. Svi su bili pametni,a danas ne mogu realnosti da pogledaju u oči.

Kako se nosiš sa tim da si nekada bio jedan od najpopularnijih pjevača, a danas to više nisi?

-Ja sam se uvijek trudio da nikada ne zaboravim ko sam i šta sam bio. Svojevremeno sam imao sreću da prvu ploču uradim u saradnji sa najboljim harmonikašem na Balkanu,a to je Dragan Stojković Bosanac. To je za mene tada i u to vrijeme bilo nezamislivo. Kada su ga najveće tadašnje jugoslovenske zvijezde molile da im uradi ploču, on se odlučio da uradi album anonimnom pjevaču iz Sarajeva, meni. Dakle, vremena se mjenjaju, dolaze neke nove generacije. I ja sam možda tada nekog pomjerio sa trona, pa mi ovo današnje vrijeme mira upotpunosti odgovara.

Kako je tada došlo do saradnje između tebe i Bosanca?

-Ja sam tada svirao u kafani“ Kod Zore“ u Makarskoj i koja je bila hit. Bio sam muzičar i kada se jednom razboljela pjevačica ja sam uskočio da otpjevam par pjesama. Momci iz benda su skontali da sam joj dostojna zamjena, počeo sam učiti pjesme i tako započeo i pjevačku karijeru. Od treme sam se počeo penjati na jedan most koji je bio u blizini kafane,a ponekad moraš da budeš i budala da bi ljudima bio zanimljiv. Kada smo nakon tri mjeseca sa dobro zarađenom lovom krenuli nazada za Sarajevo, svratimo na jagnjetinu u Jablanicu. Kada tamo sjedi Bosanac sa njegovom rajom. Onda je moj brat Izet ustao i prišao njegovom stolu,onda se vratio po mene i odveo me do Dragana. Bosancu se svidjela naša spontanost, otvorenost i pozvao me u Beograd na probu. Ja sam otišao u Beograd u njegov stan da čuje kao pjevam. Kada me čuo odmah je pozvao producenta Tahira Durkalića i rekao mu da ima pjevača koji ima izuzetnu boju glasa, između Sinana i Šabana. Sjećam se da sam tada bio mokar do čarapa od nervoze. Ali, prošao sam. Tada je meni Izet uradio kompletan album,a Bosanac je trebao sve to da našminka. Na njemu se nalazila pjesma „Okreni moj broj“. Kada je to Bosanac čuo nudio mu tadašnjih 20 000 maraka da sve to snimi Marinko Rokvić,ali mu je Izet rekao da mi daš cijeli Beograd ne bih pristao. Dakle, Bosanac je bio moja velika odskočna daska, i tada u to vrijeme da je trebalo život da dam za njega, ja bih dao“.

Ado Gegaj ima troje djece, kćerku koja mu je podarila dvoje unučadi, sina koji je magistar nauka, i ima još jednog sina koji je zvršio osmi razred.

-Moja djeca nažalost ne razmišljaju o životu u BiH, a stanje kakvo u Bosni vlada svu ovu omladinu na neki način tjera i da uzimaju pasoše zemalja u kojima žive. Meni je žao zbog toga,ali ništa tu ne mogu da promjenim.

Da li si u Sarajevu bio zvijezda?

-Hajdemo to ovako reći… više sam recimo, u Brčkom para zaradio već u Sarajevu. U Sarajevu je malo čudan vazduh, kada sam svojevremeno rekao da snimam ploču sa Bosancem, mnogi su komentarisali, ma kakav ti i Bosanac i tako to. Nisam nikad htjeo da ulazim u bilo kakve komentare sa njima. Sve sam ih poštovao,ali nisam zainteresovan za neka dublja druženja sa njima, osim kafe. Da me neko jaše i pegla, to nisam nikome dozvoljavao. Nikada nisam bio prepotentan i moje je pravo kako ću da živim i kako da se ponašam“.

Da li je bilo druženja sa kolegama?

-I jeste i nije. Ja sam čovjek koji ne pije alkohol,pa odmah nisam ni nekako pripadao tom kafanskom druženju. Nikada nisam bio ufuran,a mene su tako te neke kolege komentarisali u Sarajevu. Nažalost, beogradska estradna scena je puno namazanija od sarajevske. Živjeo sam i radio nekoliko godina u Beogradu i bilo je mnogo više respekta između pjevača, muzičara. Šta oni iza leđa misle nije bitno, bitan je taj neki prisniji kontakt. Ne moramo se ljubiti i grliti,ali se možemo međusobno poštovati,a toga u Sarajevu ima veoma malo među pjevačima“.

Šta je sa imovinom Gegaja u Sarajevu, da li će te je prodavati?

-Nikada, jer ne može se ona kafa u mojoj bašti u Sarajevu porediti sa onom u Austriji, pa taman da je iz zlatne džezve. Ja jedva čekam da se situacija sa putovanjem normalizuje,pa da dođem u moj šeher. Ja faktički u Klagenfurtu nemam sa kim kafe popiti. Svi rade, a i boje se korone.

Gdje su danas Hajrija i Izet?

-Izet već godinama živi u Njemačkoj, a Hajrija je sretno udata u Americi, povukla se kompletno sa estrade, i vodi računovodstvo u firmi njenog supruga“.

Da li su ti se svojevremeno pjevačice udvarale?

-Ja se tada nisam znao nositi sa slavom, mladost ludost. Ali, sam uvijek znao prikočiti i takva nabacivanja izbjegavati. Znam da su se mnogi pjevači i muzičari zbog pjevačica razvodili, propili,ali ja sam uspio ostati iznad svega toga. Mnoge pjevačice su namazane,pa sa njima ne znaš ni gdje ti je izlaz,a  gdje ulaz“.

Bato Šišić